This post is also available in:
Ahmet Mičijević, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju Krsti Saviću i Milku Mučibabiću, govorio je o tome kako je uhapšen 14. juna 1992. godine u selu Rabina, općina Nevesinje, te zatvoren u Dom JNA (Jugoslovenske narodne armije), gdje je bio pretučen i maltretiran.
“Iz sela Rabine izbjegli smo u obližnju šumu 14. juna 1992. godine. Komšiju Omera i mene uhapsila je vojska i vojnim vozilom, pincgauerom, odvezla u Dom JNA, gdje su nas ispitivali i tukli. Kada je došao izvjesni Parežanin, prestali su nas tući”, kazao je Mičijević.
Tužilaštvo BiH tereti Krstu Savića i Milka Mučibabića da su tokom 1992. godine počinili zločin protiv čovječnosti, tako što su učestvovali u prisilnim progonima, nestancima, ubistvima, silovanjima i zatvaranju Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Nevesinje, Gacko, Kalinovik i Bileća.
Nakon premlaćivanja Mičijević je, kako je rekao, odveden u zaselak Gumance, gdje je prenoćio “u karoseriji nekog kamiona”. Kada je svanulo, ispričaoje dalje svjedok, jedan vojnik mu je kazao da se “izvlači prema šumi” te je tamo proveo 13 dana, dok nije prešao na teritoriju Podveležja kod Mostara.
“Moja tri sina i supruga su otišli prema Podveležju kada sam uhapšen. Kasnije sam od majke saznao da se supruga vratila u naše selo – i poginula. Ekshumiralismo njeno tijelo 2004. godine”, prisjetio se svjedok Mičijević.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH bio je Jusuf Ćatić, koji je ispričao da je bio zarobljen u svom selu Žulj, općina Nevesinje, te da mu je odveden sin, čije tijelo još nije pronašao.
“Vojska je skupila mještane Bošnjake 14. juna 1992. godine ispred džamije.Odvojeno je šest mlađih osoba, među kojima je bio i moj sin, i odvedeni su. Nikada ih više nisam vidio, niti smo im kosti pronašli”, kazao je Ćatić, pojasnivši da se to dogodilo u jutarnjim satima.
Oko podne istog dana, kazao je svjedok, mještani sela Žulj ponovno su okupljeni, i tada je uhapšen zajedno sa još 12 muškaraca.
“Prvo su nas odveli u selo Vranjeviće, opština Nevesinje, malo nas tukli, pucali preko nas, izluđivali nas, ali nisu ubili nikoga. Malo kasnije odvedeni smo negdje u grad Nevesinje, ne znam gdje. Mene su ispitivali i onda pustili. Ostale koji su bili zarobljeni sa mnom nikada više nisam vidio”, kazao jeĆatić, koji je nakon toga napustio selo Žulj.
Nastavak suđenja zakazan je za 9. juni 2008. godine.
