Minka Jašerović rekla je da je srpska vojska dolazila u njihov zaselak Brkići i tražila oružje, te da se nisu mogli kretati i nabavljati hranu.
Navela je da je rano ujutro 10. jula 1992. vojska zakucala na vrata njihove kuće.
“Vojska je ušla, odvela brata koji je bio maloljetan, starijeg brata koji je imao 24 godine i oca, koji je bio ‘38. godište”, kazala je Jašerović, dodajući da su odvedeni i drugi članovi familije i komšije.
Rečeno je da ih vode na ispitivanje. Svjedokinja je kazala da su plakali, a da su im vojnici rekli da ne plaču i da će se vratiti.
“Nikad se više vratili nisu”, kazala je Jašerović.
Navela je da su čuli pucnje i da su u Ćehićima gorjele kuće. Prema njenim riječima, tog ili narednog dana došao je jedan komšija i donio njenoj majci noktaricu starijeg brata, kazavši: “Pendrek odskače od njega koliko je jak.”
Jašerović je ispričala kako je vojska došla i rekla im da otvore prozore, jer će minirati džamiju. Kazala je da je čula kad govore: ”Naš jedan ubijen, njihovih sto.”
U septembru im je, kako je navela, rečeno da se isele i odvezeni su prema Vlašiću.
Kazala je da su u novembru 1996. saznali da su otac Sabit i mlađi brat Almir pronađeni u masovnoj grobnici Lanište, a stariji brat Hasib na Crvenoj zemlji.
Jovo Kevac optužen je, u svojstvu komandanta Saničkog bataljona, za zločine u Biljanima počinjene 10. jula 1992. godine. U optužnici se navodi da je optuženi imao kontrolu nad pripadnicima vojske i policije koji su proveli akciju “čišćenja”, u okviru koje su odveli oko 250 muškaraca u školu i dom, te ih izvodili u grupama i ubijali.
Mirsad Subašić je kazao da je živio u zaseoku Polje u Biljanima i da su mještani predali lovačko oružje. Rekao je da su ljudi odvođeni i da su neki završavali u logorima, a da se on skrivao u šumi.
Ispričao je kako je krajem juna s drugima odveden iz jedne vikendice, i nakon zadržavanja i zlostavljanja u školi, prebačeni su u policiju u Ključu, a potom u logor “Manjača”. Kazao je da je na Manjaču odveden s dva brata, a da su oca pustili.
Poslije izlaska iz logora saznao je da je njegov otac Aljo, koji je bio 1931. godište, ubijen sa oko 250 drugih mještana.
“U Laništu u jami je završio, kao i oni”, kazao je Subašić.
Na pitanja branioca Sime Tošića, svjedok je rekao da nije imao ratni raspored niti je pozivan od vojske. Naveo je da su ga mještani zvali u srpsku vojsku, da idu na Kupres, ali da je to odbio.
Suđenje se nastavlja 16. decembra.
