Šemzada Avdić kazala je da je živjela sa porodicom u Biljanima, zaseoku Brkići.
“Muž je radio u Hrvatskoj, došao je za Bajram kući pošto je imao namjeru da povede djecu i mene, ali putevi su se zatvorili”, navela je svjedokinja.
Rekla je da su na punktu srpske vojske morali uzimati propusnice ukoliko su htjeli negdje otići, da su na bošnjačkim kućama stajali bijeli čaršafi, te da su dolazili po oružje koje su predali ljudi koji su ga imali. Ujutro, 10. jula, na vrata je zalupao jedan komšija i rekao im da muškarci moraju otići na njive Jezerine.
“Muž je obuo duboke cipele… te cipele sam prepoznala na lešu”, kazala je Avdić.
Prema njenim riječima, više od 50 muškaraca iz Brkića odvedeno je prema školi. Prvobitno je otišao i njen maloljetni sin, ali se vratio.
“Mislili smo, sad se će pojaviti, ali u jednom momentu su počeli rafali”, prisjetila se svjedokinja, dodajući da je vidjela da gori kuća njenih roditelja iznad škole.
Kazala je da je njen suprug Smail Avdić pronađen u masovnoj grobnici Lanište, kao i djever Abid i njegov sin Fuad, te otac Husein Zukanović.
Avdić je rekla da su poslije dolazili i odvezli suprugov automobil i traktor. Zatekla je sina kako plače i govori: “Otjerali su mi tatu i sve tatino otjeraše.”
Kazala je da su u septembru konvojem napustili Ključ nakon što su potpisali da se odriču imovine.
Na pitanja branioca Sime Tošića, svjedokinja Avdić je rekla da od jula do odlaska u septembru nije bilo provokacija, ali da su otišli zbog straha. Potvrdila je da je saobraćao autobus do Ključa.
Za zločine u Biljanima počinjene 10. jula 1992. godine sudi se Jovi Kevcu, koji je optužen u svojstvu komandanta Saničkog bataljona. U optužnici se navodi da je optuženi imao kontrolu nad pripadnicima vojske i policije koji su proveli akciju “čišćenja”, u okviru koje su odveli oko 250 muškaraca u školu i dom, te ih izvodili u grupama i ubijali.
Svjedok Nedim Omanović kazao je da je za Bajram 1992. došao iz Hrvatske u Biljane, u zaselak Jabukovac, gdje je živio s porodicom. Rekao je da su morali dobiti potvrdu ukoliko su željeli da odu do Ključa, a na kućama objesiti bijeli čaršaf. Naveo je da je jednog dana bio pretres, kada su predali oružje, uglavnom lovačko.
“Kako se to oružje predalo, kod nas je krenuo haos”, kazao je Omanović opisujući kako su im dolazili po kućama i neke ljude odveli.
Naveo je da više nije noćio u svojoj kući nakon što je pronašao mrtvog komšiju koji je radio u Njemačkoj i kod kojeg su dolazili zbog novca. Ispričao je kako su se u manjim grupama skrivali po šumi i kako se 10. jula čula pucnjava. Majka mu je pričala da je tog dana njegovog oca odveo krupan, plav muškarac.
“Ne trebaju mu cipele, brzo će se on vratiti. Obuo je kaloše. Nije se više nikad vratio”, prisjetio se Omanović šta mu je majka pričala u vezi s odvođenjem oca.
Rekao je da su odvedeni i drugi članovi njegove familije, a da je njegov djed Pašo Botonjić sa ženom izgorio u zapaljenoj kući. Svjedok je naveo da je on 13. jula preko Grmeča otišao za Bihać.
Suđenje se nastavlja 23. oktobra.
