Ranko Balaban i ostali: Iznesene žalbe na presudu za zločine u Bosanskom Novom

U sudnici se na ročištu za iznošenje žalbi nije pojavio Rajko Karlica, za kojim je nakon presude raspisana potjernica.

Prvostepenom presudom su za zločin protiv čovječnosti osuđeni Rajko Balaban, Ratko Goronja, Nikola Reljić, Mirko Odžić, Ranko i Dragan Baltić na po 18 godina, Rajko Karlica, Milenko Brčin i Milenko Babić na po 15 godina, dok je Miroslav Kapetanović osuđen na devet godina zatvora.

U sudnici je rečeno da Tužilaštvo ostaje kod pisane žalbe koju je uložilo na presudu iz novembra 2023. godine i zatražilo preinačavanje zatvorskih kazni u najviše ili kazne dugotrajnog zatvora.

Sve Odbrane izuzev petooptuženog Milenka Babića uložile su pisane žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o krivičnopravnoj sankciji, bitnih povreda krivičnog postupka i Krivičnog zakona. Na osnovu navedenih razloga zatraženo je ukidanje nepravosnažne presude, te oslobađanje njihovih branjenika ili novi pretres pred Apelacionim vijećem Suda BiH, uz ukidanje pritvora za optužene i određivanje mjera zabrane.

Damir Alagić, branilac Milenka Babića, u sudnici je rekao kako je siguran da je dostavio pisanu žalbu, ali da ne zna zašto nije dostavljena Vijeću. Nakon petominutne pauze Vijeće je saopćilo da nisu pronašli dokaz o dostavljanju žalbe, te je odbijen zahtjev Alagića da je obrazloži i dat mu je rok do petka da dostavi dokaze o podnošenju žalbe.

Veljko Ćivša, branilac Ranka Balabana, obrazlažući žalbu naveo je kako smatra da su njegovom branjeniku prekršena osnovna ljudska prava odbijanjem Prvostepenog vijeća da ponovo provedu saslušanja svjedoka nakon što je izmijenjen član Vijeća.

Dodao je i kako smatra da je presudom prekoračena optužnica, jer u optužnici nigdje ne stoji da je Balaban prekopavao grobna mjesta, dok je u presudi to navedeno. Također smatra da, nenavođenjem opisa da je u BiH vođen oružani sukob, nije bilo moguće presuditi da je riječ o ratnom zločinu.

Posebno je problematizirao iskaz ključnog svjedoka Dragana Balabana, navodeći da je ovaj svjedok liječeni alkoholičar i da je vještačenjem utvrđeno da nije bio sposoban svjedočiti, ali da je Prvostepeno vijeće odbilo nalaz vještaka. Ovaj problem neprihvatanja vještačenja isticale su i ostale Odbrane tokom obrazlaganja svojih žalbi.

Osuđeni Milenko Brčin obratio se Vijeću navodeći da u toku rata nije sa ostalim optuženim proveo nijednu sekundu u bilo kakvom progonu i da je “išao da zaštiti svoje muslimane u svom selu”.

Nada Mandić navela je kako je njen branjenik Mirko Odžić živio desetinama kilometara daleko od mjesta zločina, da nije poznavao mještane, te da zbog toga nije mogao otići kući po oružje i da je u noći počinjenja zločina otišao kući sa sahrane.

Odbrana Ratka Goronje istaknula je kako “incident od 22. juna 1992. godine” nema nikakve veze ni s kakvim planom ili organizacijom, te zbog toga ne može biti okvalifikovan kao zločin protiv čovječnosti. Branilac Miodrag Stojanović posebno je naglasio da u svojoj karijeri nije vidio ovako nizak prag utvrđivanja zločina protiv čovječnosti, koji je nazvao “mali genocid”.

“Žao mi je tih komšija, to su moji vršnjaci, većina ih je sa mnom išla u školu”, dodao je Goronja, uz pojašnjenje da u trenutku zločina nije posjedovao oružje i da je tek kasnije mobilisan.

Odbrana Nikole Reljića dodala je kako je cijeli činjenični supstrat optužnice i presude zasnovan na osnovu iskaza jednog svjedoka koji je imao jak razlog da ne kaže istinu, dok je Odbrana za Miroslava Kapetanovića navela kako je u trenutku izvršenja krivičnog djela bio maloljetan i da ga niko od svjedoka ne spominje u izjavama.

Odluka o žalbama Tužilaštva i Odbrane će biti donesena naknadno.