Veljović: Presuda za silovanje u Foči 18. novembra
Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Prije zakazivanja presude, Odbrana je iznijela završnu riječ u kojoj je zatražila oslobađajuću presudu, navodeći da nije dokazano da je Veljović sredinom maja 1992. silovao žensku osobu u okviru širokog i sistematskog napada srpskih snaga na području Foče.
“Tužilaštvo nije nikako, a kamoli van razumne sumnje, dokazalo navode iz optužnice”, rekao je branilac Petko Pavlović.
Prema njegovim riječima, nisu dokazani navodi o širokom i sistematskom napadu na području Foče, kao ni da je optuženi u njemu učestvovao kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).
On je analizirao iskaze nekoliko saslušanih svjedoka Tužilaštva, ocijenivši ih konfuznim, neuvjerljivim i kontradiktornim.
Prema optužnici, oštećena A-1 je bila sa sinom i svekrvom u kući A-4 u selu Điđevo, odakle je sredinom maja 1992. odvedena u drugu kuću, u kojoj ju je silovao Veljović.
Pavlović je kazao da su svjedokinje A-1 i A-4 dale različite iskaze u pogledu vremena kada su došla dvojica nepoznatih vojnika, gdje su stajali, da li je tu bio optuženi, kao i u vezi s povratkom oštećene u kuću i perioda napuštanja Foče.
“A-1 kaže da je na vratima zvao Veljović, a A-4 kaže da su zvala dva nepoznata vojnika”, kazao je branilac.
On je napomenuo da su svjedokinje A-1 i A-2 različito govorile o okolnostima pod kojima su jedna drugoj prilikom napuštanja Foče rekle da su silovane. Dodao je da se A-2 na suđenju nije mogla sjetiti tih dešavanja, pa je korišten njen iskaz iz istrage, dat samo pet mjeseci ranije.
Pavlović je kazao da A-1 odlazi kod ljekara tek nakon kontakta sa Udruženjem “Žena -žrtva rata” 2006., a da su pregledi postali učestaliji nakon otvaranja istrage.
“Ne tvrdimo da A-1 nije silovana, nego da to nije uradio ovaj čovjek. Moguće je da je to bio neko od dva nepoznata mladića”, rekao je branilac, dodajući da oštećena nije njih poznavala, a Veljovića jest.
Prema njegovim riječima, visok iznos odštetnog zahtjeva od 50.000 konvertibilnih maraka ukazuje na motiv.
Odbrana se osvrnula i na navode svojih svjedoka da se optuženi korektno ponašao i prije rata i danas prema komšijama bošnjačke nacionalnosti, kao i da je vratio kući jednog od njih, kojeg su 1992. dvojica nepoznatih vodila iz sela.
Ranije je Tužilaštvo tražilo osuđujuću presudu za Veljovića.