Zdravko Kandić i ostali: Odvođenje mještana iz Šarica, zlostavljanje oca i brata

Svjedokinja Hata Sijamija je izjavila da je živjela u u selu Luke u opštini Nevesinje, koje su srpske snage napale krajem maja 1992. godine. Kazala je da su mještani pobjegli u šumu, a da je ona s porodicom otišla prema Zijemlju, kod roditelja bratove žene, u selu Škarice u opštini Mostar.

“Jedno veče kamionom su ušli u Škarice, mi smo bili u šumi. Pun kamion vojske… Nas su opkolili: ‘Predajete se, siđite dole'”, prisjetila se Sijamija.

Navela je da je jedan Srbin prepoznao njenog oca Ibru Bulića i pitao ga otkud on tu, te mu rekao da se s porodicom izdvoji. Taj čovjek, kako je navela, radio je s njenim ocem, i zvao se Dragan.

Svjedokinja je rekla da je naišao drugi vojnik i da su natjerali oca da pozove svog sina Mehu, koji je ostao u šumi, te da su ih ispitivali o puškama. Dodala je da su s njima bili izdvojeni Osman Abaza sa sinom i da su svu četvoricu tukli, a njenom ocu urezivali krst.

“Njih trojica-četvorica su ih udarala kundacima nogama… Oni su ležali potrbuške”, kazala je Sijamija.

Rekla je da su ostalim mještanima rekli da uđu u kamion, dok su njen otac i brat s drugom dvojicom ostali.

“I to je moj zadnji susret s njima i više ih nikad nisam vidjela u životu”, kazala je svjedokinja, dodajući da njen otac i brat nikad nisu pronađeni.

Ispričala je da su ih, nakon kraćeg zadržavanja u Nevesinju, odvezli do škole u Zijemlju, te da su poslije četiri do pet dana odvedeni u Bileću, gdje su nakon desetak dana pušteni u razmjenu.

Odbrani je rekla da ih niko nije maltretirao u kamionu, a da je ime Osmana Abaze čula od mještana s kojima je dovezena u Bileću.

Za zločine na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske,  Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, koji su bili pripadnici Interventnog odjeljenja, kao i Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima rezervnog sastava milicije Mostar, koji su takođe bili u sastavu Petog bataljona.

Prema jednoj od sedam tačaka optužnice, Kandić je 24. juna 1992. naredio napad, nezakonito hapšenje i zatvaranje bošnjačkog stanovništva zaseoka Šarice u selu Zijemlje, što je izvršio Đurđić s pripadnicima Petog bataljona. Kako se navodi, civili su dovedeni na jednu livadu, gdje su neki fizički zlostavljani, a jednom je na čelu urezan krst. Dodaje se da su civili prebačeni u Nevesinje, a potom u logor u Bileći, dok su četvorica izdvojena, od kojih se dvojici gubi svaki trag, a dvojica su ubijena.

Svjedok Omer Hajdarović je kazao da je njegovo selo Rabina u opštini Nevesinje napadnuto i da su njega natjerali da pali bošnjačke kuće.

Kazao je da je sa drugima odveden u kino-salu u Nevesinju, gdje su ih tukli, a potom u policiju.

“Svezali su me i za noć sam osijedio”, prisjetio se Hajdarović.

Dodao je da je nakon dva dana njih osmoro prebačeno u Bileću, gdje je ostao do 18. avgusta. Kada je izašao, saznao je da su mu roditelji ubijeni ispred kuće kada je bio napad na selo, da mu je supruga odvedena na Borce, a djeca u Nevesinje.

Suđenje se nastavlja 19. oktobra.