Suđenje

Ganić i ostali: Postrojavanje i odvođenje u fiskulturnu salu

14. Februara 2024.15:03
Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je da je bio u koloni koja je zaustavljena u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine, kada su odvedeni u fiskulturnu salu, gdje je vidio premlaćivanje nekoliko vojnika, ali da on nije bio maltretiran.
Jusuf Pušina. Foto: BIRN BiH

Borislav Đurđević kazao je kako je bio starješina u službi za informisanje pri komandi Druge vojne oblasti, koja je bila smještena na Bistriku.

Ispričao je kako su u aprilu 1992. počeli sporadični napadi, te da su morali evakuisati operativni dio komande, dok je pasivni, koji nije bio opremljen za borbe, ostao u kasarni na Bistriku.

Svjedok se prisjetio da su u komandu dolazili Jusuf Pušina i Hasan Čengić te ih uvjeravali kako im se ništa neće desiti i da napade ne organizuje druga strana.

Na pitanje tužioca, svjedok je rekao da su 2. maja 1992. u Operativnom centru dobili informaciju da je napadnut Dom armije u gradu, te im je naređeno da pošalju diverzantski odred koji bi pomogao vojsci koja se tamo nalazi.

“Oni su s majorom Markom Labudovićem krenuli od Vojne bolnice, ali su presretnuti na Skenderiji, te je na njih počela paljba”, naveo je svjedok te dodao kako je Labudović tada ranjen, a njima naređeno da pokušaju izvući stradale i ranjene.

Đurđević je ispričao da je nakon toga počela pucnjava i na komandu, koja je trajala sve do 3. maja, kada je sa UNPROFOR-om dogovorena evakuacija komande.

“General Milan Aksentijević je došao u komandu i prenio nam dogovor, te smo počeli s pakovanjem, a dobili smo naredbu da izađemo u marševskom poretku, što znači bez borbe”, naveo je svjedok.

Nakon što je kolona krenula, svjedok je, kako je kazao, bio negdje na sredini, ispor cerade jednog od kamiona, s još nekoliko mladih vojnika. Vidio je da su vojnici sa zelenim trakama i ljiljanima postrojeni sa obje strane i da su mine postavljene na izlazima iz te ulice.

“Najednom je kolona stala, čuo se pucanj, a onda je ušao jedan momak i izveo me napolje. Sve su nas postrojili i rekli da legnemo, glavom okrenutom ka betonu”, prisjetio se svjedok te dodao kako je tada čuo naredbu: “Pobiti sve u šarenim uniformama.”

Potom ih, prema riječima svjedoka, a nakon što je javljeno da dolaze pripadnici UNPROFOR-a, odvoze u Centar javne bezbjednosti, a onda u fiskulturnu salu.

“Tu sam vidio kako su neke vojnike tukli, te ih naveče odvodili na razgovore, ali mene nisu”, kazao je svjedok te dodao kako su sutradan došli pripadnici EUFOR-a i rekli da će biti evakuisani, kao i da se izjasne ko hoće u Lukavicu, ko kući, a ko želi ostati u Armiji BiH.

Svjedok je naveo kako je rekao da želi ići u Lukavicu, te je s još nekolicinom vojnika autobusom prebačen.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika Jugoslovenske narodne armije i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Odbrane na današnjem ročištu nisu unakrsno ispitale svjedoka, navodeći kako im Tužilaštvo BiH nije dostavilo njegovu izjavu iz 2005, a koju je koristio vještak, već da imaju samo onu iz 2011. godine. Odbrane će naknadno ispitati svjedoka.

Nastavak je zakazan za 21. februar, kada će biti pozvan drugi svjedok.

Selma Boračić Mršo