Paravac i ostali: Otežano rješavanje krivičnih djela zbog velikog broja izbjeglica u Doboju
Branilac Slobodan Cvijetić predočio je Bjeloševiću nekoliko dokumenata, koje je najčešće potpisivao sam optuženi, od kojih je prvi zabrana samovoljnog ulaženja u Okružni zatvor u Doboja te upotrebe fizičke sile. Bjelošević je potvrdio da je izdao ovu naredbu i da se odnosi na pripadnike policije, jer mu je upravnik zatvora Mirko Slavuljica ispričao detalje o brojnim problemima s kojima se suočavao, kao i o maltretiranju zatvorenika.
Optuženi je dodao da je ova naredba potom okačena u zatvorske prostorije, ali i prostorije CSB-a, te je pojašnjavao da je primjerak koji je predočen Sudu pocijepan jer je u njega zaboden nož. Pojasnio je da je zbog ove naredbe tom prilikom “stavljen pred cijev članova neke paravojne ili vojne formacije” koju nije mogao identifikovati.
Govoreći o daljim naredbama, Bjelošević je pojasnio da su se one odnosile na zabranu protivpravnog prisvajanja, jer su mu saradnici govorili o brojnim nezakonitostima koje su bilježili prije formiranja CSB-a u junu 1992.
Jedna od naredbi, dodao je, odnosila se i na hapšenje članova jedne paravojne formacije iz Srbije, koju je opisao kao “opasnu, naoružanu grupu“ koja je činila krivična djela, a uz naredbu je priložen i plan rada koji je Vijeće prihvatilo kao dokaz, unatoč prigovoru Tužilaštva zbog nepostojanja optuženog na dokumentu. Bjelošević je dodao da je ova grupa uhapšena, a zatim i deportovana u Srbiju.
Bjelošević je kazao da su bilježili sve češća pogovaranja o osobama u plavim uniformama, koje nisu bile “milicioneri”, a koje su ulazile u stanove, pljačkale i odvodile ljude, zbog čega su naredili pisanje izvještaja o postupanju službenika.
Na osnovu akta koji je predočen na suđenju, Bjelošević je braniocu potvrdio da su se suočili i s kadrovskim i organizacionim problemima, jer je bilo raznih načina imenovanja načelnika SJB-a, zbog čega su zatražili dostavljanje prijedloga načelnika, kako bi proveli adekvatan proces imenovanja.
Na konstataciju branioca da mu se optužnicom na teret stavlja da je bio član nekoliko kriznih štabova i ratnog predsjedništva u Doboju, Bjelošević je negirao učešće u radu ovih organizacija.
Bjelošević je optužen s Borislavom Paravacem i Milanom Savićem za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu i progonu bošnjačkih i hrvatskih civila s područja Doboja i Teslića. Prema optužnici, Paravac je bio predsjednik Kriznog štaba u Doboju, Bjelošević načelnik dobojskog CSB-a, a Savić njegov zamjenik.
Govoreći o rasvjetljavanju krivičnih djela tokom 1992. i 1993. godine, Bjelošević je kazao da su po formiranju CSB-a Doboj pristupili zaprimanju krivičnih prijava i rasvjetljavanju krivičnih djela. Nakon što mu je branilac predočio jednu od krivičnih prijava iz 1992. godine, uz pitanje da li su zaprimali prijave o krivičnim djelima nad nesrpskim stanovništvom, Bjelošević je dodao da su sve krivične prijave pisali bez obzira na to ko je žrtva, te da je te godine bilo posebno teško rasvjetljavati ih zbog velikog kretanja stanovništva.
“U jednom momentu u Doboju broj izbjeglica bio je veći nego broj, da tako kažem, autohtonog stanovništva”, kazao je Bjelošević.
Pojasnio je da im je rad otežavao dolazak raznih osoba na teritoriju Doboja, da su često počinioci krivičnih djela bili nedostupni zbog odlaska ili stradanja, te da su imali procenat otkrivenosti krivičnih djela između 47 i 58 posto.
Bjeloševićeva odbrana u sudski spis je uložila nekoliko krivičnih prijava iz 1992. i 1993., te preglede o podnesenim krivičnim prijavama po nepoznatim počiniocima i naknadno riješenim predmetima, kao i statističke izvještaje o radu CSB-a za različite periode 1992. godine.
Sudsko vijeće usvojilo je ulaganje izvještaja o krivičnim djelima, unatoč prigovoru Tužilaštva da na njima nema memoranduma i potpisa optuženog, nakon što je Bjelošević objasnio da je te akte sačinio CSB Doboj na zahtjev Haškog tribunala, kada je svjedočio u predmetu Stanišić i Župljanin.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. januar 2024. godine, kada će biti nastavljeno saslušanje Bjeloševića.
