Šatara i ostali: Zatvorenici u “Vrbas prometu”

Živko Vujić je ispričao da je do rata bio zaposlen kao vozač u firmi “Vrbas promet” u Donjem Vakufu, a početkom ratnih dešavanja angažovan je u radnu obavezu na istim poslovima. Kako je opisao, u firmi je bilo skladište podijeljeno u šest dijelova, a u prostoriji najbližoj kapiji bili su zatvorenici.

“Saznao sam da tu borave zatvorenici kad su dovedeni. Kad su prvi došli zatvorenici, nisam bio tu (…) Jedan od zatvorenika mi se obratio – Amir Mektić. Njegov sin je radio sa mnom. Tražio je da mu kupim keks i mlijeko. Zamolio je policajca da moli mene. Onda sam ja otišao, kupio i dao policajcu”, ispričao je.

Naveo je da je te ljude, kada bi išli do doktora ili po vodu, čuvao policajac naoružan puškom. Na upit kako su dolazili zatvorenici, svjedok je rekao da je čuo da su dovođeni radi sigurnosti.

Vujić je kazao da ne poznaje optuženog Jordana Ilića, ali nakon predočavanja izjave iz istrage u kojoj je naveo da se sjeća da su čuvari govorili da je dolazio kod zarobljenika, rekao je da ostane tako kako je pismeno navedeno.

Kazao je da tokom 1992. u “Vrbas prometu” nije viđao Jovana Šataru, niti Ilića, kao i da nije čuo da je on nekoga zlostavljao.

Zbog razlika u iskazu, svjedok je upitan da li ima problema sa zdravljem, na šta je odgovorio da ima problema s pritiskom i zaboravljanjem.

Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.

Na teret su im stavljeni protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.

Druga svjedokinja Snježana Ilić, koja je bila zaposlena kao administratorica u policijskoj stanici Donji Vakuf, ispričala je da je početkom rata komandir bio Šatara, kojeg je prepoznala u sudnici. Navela je da je policija početkom rata podijeljena na bošnjačku i srpsku.

Prisjetila se događaja kada joj se jedna gospođa obratila za pomoć jer joj je muž bio negdje zatvoren i pitala da li mu može odnijeti odjeću i ličnu higijenu.

“Ja sam rekla da ću pitati komandira Jovu. On je rekao: ‘Nema problema, neka donese i neko će mu odnijeti’”, kazala je svjedokinja.

Navela je da je Šatara cijeli rat bio komandir policije, Tanasić policijac, kao i da je Bilić tokom rata bio u policiji. Prema njenim riječima, Balabana je upoznala u tom periodu, dok je za Bilića rekla da je bio aktivni policajac te da je 1992. izbjegao iz Bugojna. Za Savkovića je kazala da misli da je tokom rata išao u Srbiju po humanitarnu pomoć.

Svjedokinja je rekla da nije imala priliku vidjeti hapšenja Bošnjaka i Hrvata, te da se spominjao neki zatvor, ali da ne zna gdje je bio.

“Pričalo se da je i u ‘Đuđinoj kući’ bilo zatvorenika”, dodala je.

Suđenje se nastavlja 12. septembra.