Nanić i ostali: Modrice “zaradili” prilikom zarobljavanja

Nanić Zijad i ostali. Foto: Sud BiH

Nanić je u nastavku suđenja unakrsno ispitivan od Tužilaštva i drugih Odbrana. On je potvrdio da je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade, da su u podrumu hotela “Radoč” bile zatvorske prostorije, a njegova kancelarija na spratu.

Na pitanja tužiteljice Vedrane Mijović, optuženi je kazao da nije dobio pravila službe vojne bezbjednosti do januara 1996. godine. Rekao je da se, kao “laik”, o radu ove službe upoznavao pomoću jedne knjige bivše armije, kao i na kursevima, ali se ne sjeća da je bila obuka iz primjene Ženevskih konvencija.

Nanić je izjavio da je bio na bolovanju od polovine novembra 1994. do kraja te godine, a da su ga referenti mijenjali kad je u pitanju slanje izvještaja, ali da nisu preuzeli sve njegove dužnosti. Kazao je da je samo komandant mogao donijeti odluku o nečijem puštanju, a da je on u određenim situacijama davao prijedloge.

“Ja nisam imao nikakva posebna ovlaštenja”, rekao je Nanić.

Za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu, u periodu od novembra 1994. do avgusta 1995. godine, optužnica s Nanićem tereti Esada Kudelića, Vahida Bajraktarevića, Senada Salkića, Hasana Mustafića, Nedžada Bapića te Samira i Huseina Isakovića.

Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.

Na pitanja Kudelićeve Odbrane, Nanić je kazao da je komandant brigade komandovao Vojnom policijom. Rekao je da se on nije pitao kod izbora komandira ili vojnih policajaca, ali da jeste s njima obavljao razgovor postavljajući im nekoliko pitanja u vezi sa spremnosti da poštuju naredbe komandanta.

Nanić je kazao da ga komandant nije pitao prilikom postavljanja Kudelića za komandira za novu 1994/1995. godinu.

U nastavku suđenja je kao svjedok Kudelićeve i Salkićeve Odbrane saslušan Zuhdija Ćerimović, koji je ispričao kako se kao pripadnik vojske Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (APZB) predao 1994. i kako je s grupom od 15-ak saboraca pretučen. Precizirao je da ih je zarobila Velikokladuška, a ne Bužimska brigada.

Kako je rekao, tukao ga je izvjesni Meho bradonja, pravnik, kao i još neki. Dodao je da je njih više od 80 prebačeno u Bužim.

“Sačekao me Salkić Senad i pitao kako sam tako krvav”, prisjetio se svjedok.

On je kazao da su dobijali po tri obroka dnevno, isto kao i vojnici, te da njega niko nije dirao. Kako je naveo, tražio je da radi bilo šta i da je išao da siječe drva i kopa rovove.

Ćerimović je rekao da je nekoliko puta sreo Kudelića, koji ga je nagovarao da potpiše “amnestiju”, odnosno da se pridruži Armiji BiH. Svjedok je izjavio da je razmišljao da mu je bolje u zatvoru, gdje neće poginuti, ali da je na kraju ipak potpisao u februaru 1995. i pridružio se borcima na liniji kao bolničar. Kazao je da je to učinilo još oko 40 od stotinjak zatvorenika.

On je rekao da je, osim sa Kudelićem, korektan odnos imao i sa Salkićem.

“Bio je dobar i fin dečko. Kad god me sreo, dao mi je cigaru”, naveo je svjedok.

On je potvrdio da se sam ponudio da svjedoči u Odbranu Kudelića i Salkića. Prema njegovim riječima, prenapuhane su priče u vezi sa zatvorom u Bužimu.

Suđenje se nastavlja 13. juna.