Na suđenju za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1994. i 1995. u Bužimu, Odbrane Hasana Mustafića i Nedžada Bapića zatražile su oslobađajuću presudu, ocijenivši da optužbe nisu dokazane van razumne sumnje.
Odbrane Vahida Bajraktarevića i Senada Salkića, optuženih za zločine u Bužimu, u završnim riječima zatražile su oslobađajuće presude, navodeći kako Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati da su počinili djela koja im se optužnicom stavljaju na teret te ukazujući na nedostatke dokaza.
Iznoseći završne riječi, Odbrane optuženih za zločine u Bužimu suprotstavile su se o tome ko je bio nadređeni kome - Zijad Nanić Esadu Kudeliću ili obratno, te zatražile da oni budu oslobođeni, navodeći da Državno tužilaštvo nije dokazalo niti jednu radnju koja im se optužnicom stavlja na teret.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo je da osmorica bivših pripadnika Armije BiH budu osuđeni za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1994. i 1995. u Bužimu.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Bužima, Odbrane su uložile materijalne dokaze, dok je Državno tužilaštvo najavilo izvođenje dodatnog dokaza.
Na suđenju za zločine počinjene na području Bužima, svjedok Odbrane izjavio je da tokom četveromjesečnog zatočeništva nije bio zlostavljan niti je primijetio da su drugi.
Svjedočeći u svoju korist, Samir Isaković – kojem se, sa sedmoricom optuženih, sudi za zločine počinjene u Bužimu – rekao je da zatvorenike nije direktno čuvao, stražario, pratio, niti ih vodio na radnu obavezu i preglede.
Na suđenju za zločine počinjene u Bužimu, optuženi Nedžad Bapić je, svjedočeći u svoju korist, rekao da je 6. septembra 1994. bio teško ranjen, nakon čega je demobilisan, i da nije bio vojno sposoban u periodu u kojem ga optužnica tereti.