Podizanje spomenika u BiH dio isključive kolektivne memorije koja nije empatična: Okrugli sto

Okrugli sto “Memorijalizacija i podizanje spomenika u izgradnji kulture sjećanja u BiH: Ko odlučuje i koliko se građani pitaju o tome?”. Foto: BIRN BiH

Historičarka Amra Čusto je rekla tokom diskusije na okruglom stolu “Memorijalizacija i podizanje spomenika u izgradnji kulture sjećanja u BiH: Ko odlučuje i koliko se građani pitaju o tome?” održanom u utorak da bosanskohercegovačko drušvo ne pripada zrelim demokratskim društvima u kojima se spomenici i promišljanje o spomenicima vode kroz kritički dijalog i preispitivanje odnosa iskustva prema kolektivnoj memoriji.

“Prakse podizanja spomenika u BiH su, nažalost, jednake onom što se dešava u našem javnom diskursu – dakle zagađenosti u komunikaciji, kakofonije, nerazumijevanja, isključive kolektivne memorije koja nije empatična, koja ide po nekim nacionalnim linijama”, kazala je Čusto, dodavši da je to odraz društva u kojem živimo.

Čusto je rekla da spomenici u BiH niču preko noći bez dovoljno jasnih procedura.

Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, kazao je da su 2016. godine pisali općinama u BiH, s pitanjem koji su to kriteriji kada se podižu neki spomenici na nekom mjestu, ali da nijedna općina u BiH nikada nije dostavila nijedan kriterij po kojem oni to biraju.

“Kada smo prikupljali bazu podataka o spomenicima, nijedna općina u BiH nije imala podatke na kojim lokacijama se nalaze spomenici na području te općine”, rekao je Ćudić, dodavši da u BiH nisu nigdje obilježena katastarska mjesta spomenika, što “pokazuje da postoji jedno cijelo rasulo kada je u pitanju memorijalizacija”.

Arhitekta Kenan Vatrenjak je predstavio pet idejnih rješenja koja su bila predložena kao spomenik žrtvama ubijenim na Kazanima iznad Sarajeva, napomenuvši da niti jedno od ovih rješenja nije izabrano, već da je na Kazanima postavljena spomen-ploča. On je kazao kako konkurs za izradu idejnog rješenja za podizanje spomenika na Kazanima po svojoj organizaciji uopće nije ličio na konkurs.

“Poenta nije da mi izaberemo idealno rješenje, konkurs nije tender, nego proizvodnja mišljenja o javnom prostoru. Vidi se da je ustaljeno mišljenje da spomenici služe za proizvodnju narativa koji je dominantan i da je to pojava u društvima s totalitarnim naslijeđem”, rekao je Vatrenjak na okruglom stolu u organizaciji Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) i Foruma civilna mirovna zaštita u Bosni i Hercegovini (forumZFD BiH), uz podršku Goethe-Instituta BiH.

Ćudić je kazao da je poruka, iz načina na koji je proveden konkurs za rješenje spomenika na Kazanima, za njega ta da Sarajevo nema dovoljno kapaciteta za suočavanje s prošlošću. Dodao je da smatra kako treba postojati spomenik na dvije lokacije – na Kazanima, ali i u gradu, “radi pedagoške naravi, pristupačnosti i razumijevanja”.

Husnija Kamberović, historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, bio je mišljenja da je ono što se želi napraviti kroz spomenike uvijek samo ogledalo političkih elita.

“Ono što se sad napravilo zapravo najmanje ima, po mom mišljenju, neki cilj da objasni šta se to dešavalo na Kazanima. Cilj je da se zapravo pokaže kako današnje političke elite to razumijevaju i kakvo oni društvo žele”, rekao je Kamberović, dodavši kako smatra da na toj lokaciji mora postojati neko obilježje koje će kazivati šta se dešavalo na tom mjestu, ali i da smatra da mora postojati nešto i u gradu što će podsjećati na to.

Tokom okruglog stola prikazana je i izložba idejnih rješenja arhitekata koji su učestvovali na konkursu koji je Grad Sarajevo objavio prošle godine za rješenje spomen-obilježja na Kazanima.

U novembru prošle godine je otkriveno spomen-obilježje ubijenima kod jame Kazani, u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci ubijenih građana Sarajeva, među kojima je najviše osoba srpske nacionalnosti.

Spomen-obilježje na Kazanima je otkriveno nakon što je Gradsko vijeće Sarajeva usvojilo odluku o tekstu koji će se nalaziti na spomeniku, prema prijedlogu gradonačelnice Benjamine Karić, a u kojem se ne spominju počinioci ubistava – što je odluka koju su kritikovali brojni aktivisti i stručnjaci za tranzicionu pravdu.