Četvrtak, 22 januara 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.


Vijeće sigurnosti. Foto: UN

Prema saopćenju MMKS-a, Agius je u svom 19. izvještaju, između ostalog, podsjetio na stav Vijeća sigurnosti kojim se općenito pozivaju države da u potpunosti sarađuju s Mehanizmom.

“Mehanizam još jednom poziva Republiku Srbiju da ispuni svoje međunarodne obaveze hapšenjem i premještanjem u Mehanizam Petra Jojića i Vjerice Radete”, rekao je Agius.

Jojić i Radeta, bivši skupštinski poslanici, optuženi su za nepoštivanje Haškog suda u postupku koji se vodio protiv lidera njihove stranke Vojislava Šešelja. Optuženi su da su prijetnjama, ucjenama i mitom nagovarali svjedoke da promijene iskaze ili da uopće ne svjedoče.

Šešelj je u aprilu 2018. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen je na deset godina, ali nije završio u zatvoru zbog vremena koje je proveo u pritvoru.

Prilikom predstavljanja izvještaja, Agius je naveo i kako je tokom izvještajnog perioda donesena presuda u predmetu Ratka Mladića, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid i zločine u BiH, kao i prvostepena presuda nakon ponovljenog suđenja kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni na po 12 godina za pomaganje i podržavanje zločina koje je počinila specijalna jedinica Službe državne bezbjednosti (SDB) na području Bosanskog Šamca.

Kako se navodi u saopćenju, predsjednik Agius je naveo da je ovo postignuće nastalo izuzetnim naporima sudija Mehanizma, osoblja i timova odbrane i njihovom odlučnošću da prevaziđu prepreke koje su mogle izbaciti predmete iz kolosijeka.

Vijeću sigurnosti UN-a također se obratio i glavni tužilac Mehanizma Serge Brammertz, koji je prilikom predstavljanja izvještaja, između ostalog, posebnu pažnju skrenuo na kontinuirano negiranje zločina i veličanje ratnih zločinaca.

“Murali Ratka Mladića u Beogradu i publikacije ekstremističkih grupa ruandske dijaspore imaju jednu tužnu zajedničku stvar. Oni pokazuju da danas, više od dvadeset pet godina kasnije, postoje i dalje oni koji negiraju, relativiziraju i minimiziraju sudski utvrđene činjenice genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina”, kazao je Brammertz pred Vijećem sigurnosti.

On je dodao da bi to trebalo biti nezamislivo, te se upitao “kako mnogi još uvijek vide Mladića kao heroja srpskog naroda, nakon presude na doživotni zatvor donesene na osnovu ogromnih dokaza o njegovim zločinima”.

Brammertz je upitao kakva se poruka šalje kada hrvatska Vlada donese političku odluku da spriječi pravosuđe u istrazi navoda o zločinima nad Srbima iz BiH, te kako bošnjački političari mogu insistirati na poštivanju presuda koje se odnose na njihove žrtve a nazivati procesuiranje njihovih komandanata politički motivisanim.

Također je postavio pitanje šta može biti objašnjenje kada u Bosni i Hercegovini nedostaje politička podrška zakonodavstvu protiv poricanja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koji podjednako uključuju žrtve iz svake etničke grupe.

“Realnost je da se negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca koriste da bi se spriječilo pomirenje, za izazivanje mržnje i destabilizaciju mira i sigurnosti. Oni također osuđuju sadašnje i buduće generacije da nose teret prošlosti”, istakao je on.

 

Najčitanije
Saznajte više
Prijedlog zakona o VSTV-u ostavlja otvoren prostor za zloupotrebe i manipulacije
Na javnoj raspravi o Prijedlogu zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), održanoj pred Ustavnopravnom komisijom Predstavničkog doma Državnog parlamenta, predstavnici pravosuđa, civilnog društva i međunarodne zajednice upozorili su da pojedine odredbe ne unapređuju nezavisnost pravosuđa, ostavljaju prostor za zloupotrebe i nisu u skladu s preporukama Venecijanske komisije.
Nalaz vještaka o pretrpljenom strahu tokom postupka za zločine u Tesliću
Na ročištu po tužbi za naknadu štete, vještak neuropsihijatrijske struke iznio je zaključke o duševnoj boli i pretrpljenom strahu Marinka Đukića tokom desetogodišnjeg postupka u kojem je oslobođen optužbi za ratne zločine na području Teslića.