Oko 60 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Koritnik, među kojima su bili žene, djeca, uključujući i novorođenče, te stariji ljudi, pripadnici srpskih paravojnih snaga su, kako je utvrđeno presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda BiH, ugurali u prostoriju u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici 14. juna 1992. godine, zaključali objekat i zapalili ga, dok su naoružani muškarci u kuću ubacili još eksploziva i pucali na one koji su pokušali pobjeći.
Presudama je utvrđeno i da se nekoliko osoba uspjelo spasiti, dok posmrtni ostaci ubijenih nisu pronađeni.
Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata” iz Višegrada, kaže da je, zbog biološkog sata, svake godine sve manje onih koji tragaju za svojim najbližim.
“Traga se još uvijek za kostima, mislili smo da će se naći neko pošten, da će reći. Međutim, do danas nije”, kaže Hasečić.
U septembru prošle godine preminuo je Ramo Kurspahić, kojem je tada ubijeno osam članova porodice – roditelji, bratova žena i njihovo troje djece, od 11, 12 i 13 godina. On nije dočekao da ukopa porodicu. Mnogo je puta pokušao saznati gdje su posmrtni ostaci, a nudio je i novac za informaciju.
“Niko ne zna. Neće da kaže, jednostavno. Bilo ih je, pa i ne zna da je to bilo tu. To je tako, nažalost. A znaju…”, prisjetio se Kurspahić u posljednjem razgovoru za Detektor.
Sud BiH je, na 20 godina zatvora, za zločine u višegradskoj Pionirskoj ulici osudio Radomira Šušnjara. On je proglašen krivim što je s Milanom i Sredojem Lukićem u junu 1992. učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine stanovnika sela Koritnik koji su prethodno dovedeni u kuću Jusufa Memića, te je u susjednoj prostoriji kuće vršio pretres civila, naređujući im da skidaju odjeću.
Nakon što su civili pretreseni, prema presudi, naređeno im je da izađu iz kuće Memića i da u koloni pređu u kuću Adema Omeragića, te su uvedeni u prizemlje objekta, poslije čega je Milan Lukić ubacio zapaljivu eksplozivnu napravu, izazvavši požar, dok je Šušnjar ubacio ručnu bombu te su svi istovremeno pucali, onemogućavajući civilima da pobjegnu.
Milan Lukić je u Haškom tribunalu osuđen na doživotni zatvor, između ostalog i zbog “žive lomače” u Pionirskoj ulici, dok je Sredoje Lukić osuđen na 27 godina zatvora.
Sličan zločin desio i dvije sedmice nakon Pionirske ulice – kada je približno isti broj civila zapaljen u višegradskom naselju Bikavac.
