Preživjeli i porodice žrtava obilježavaju 28. godišnjicu zločina u Stupnom Dolu

Stupni do. Foto: Hayat

Šesnaestogodišnja A.L. je 23. oktobra 1993. godine u rodnom Stupnom Dolu izgubila oca i brojne komšije iz sela. Tri decenije nakon zločina kaže da zbog traume koju je doživjela još uvijek ne može da pronađe svoj smiraj.

On se prisjeća kako su do tog dana mještani imali osjećaj sigurnosti i zaštite. Kada je u jutarnjim satima u selo upala vojska osjećaj sigurnosti je nestao, kaže ona.

“Tu su nas pohapsili, iživljavali se nad muškarcima, djecom, ženama, opljačkali, tukli, silovali su žene, i mene kao maloljetnu djevojčicu”, ispričala je A.L.
Nakon što je odvedena iz porodične kuće zajedno sa roditeljima i bratom, sa drugima je zatvorena u kuću u kojoj su joj pred očima ubili oca, rođaka i još jednu ženu koja je pitala “djeco, šta smo vam uradili?”.

“Rekli su nam: ‘Tišina! U koga vidimo suzu, oko ćemo vam iskopati!’ Maltretiranje je bilo zvjersko, nezamislivo. Uspjela je jedna žena to reći i dobila je metak u glavu. Poslije se niko nije usudio. Uradili su na brzinu što su htjeli, zapalili nas i otišli dalje po selu paliti”, ispričala je ona.

Prema presudi Haškog tribunala, Ivica Rajić je osuđen na 12 godina zatvora zbog umiješanosti u napad na selo Stupni Do koji je prouzročio smrt civila, kao i uništenje sela. Također je osuđen zbog uloge koju je imao u sakupljanju više od 250 muslimanskih muškaraca u Varešu i kasnijeg nečovječnog postupanja prema njima.

Izgorjela tijela dvije starice pronađena su u jednoj kući, od kojih je jedna bila invalid, a izgorjela tijela sedam članova iste muslimanske porodice, od čega dva muškarca, tri žene i dvoje djece od dvije i tri godine, pronađena su u njihovom skloništu, navodi se u presudi Rajiću.

A.L. se prisjeća da je iz grupe zarobljenika izvedena u drugu kuću gdje su je silovali, nakon čega su je vratili sa ostalim zatočenicima i zapalili kuću. Kada ih je dim počeo gušiti, uz pomoć njene majke razvalili su vrata i pobjegli u šumu tražeći sigurnu teritoriju.

U šumi su proveli dva dana, nakon čega je većina izrazila želju da se predaju, jer su već bili promrzli, gladni i žedni. Ona i još jedna kolegica odlučile su ostati u šumi, a njima su se pridružila i dva muškarca.

“Ja sam ostala tu s kolegicom, nisam mogla njima živa u ruke, rekla sam ostat ću u šumi pa makar umrla”, prisjetila se ona.

U narednih nekoliko dana grupi u kojoj je bila priključilo se još građana. Predali su se snagama UNPROFOR-a. Ona je živjela u Brezi, a onda se najprije vratila u Vareš a potom u Stupni Do 1999. godine.

“Smiraja nemam ni nakon 27 godina, kad dođe oktobar to su dani zbog kojih srca pucaju”, ispričala je ona.

Njen današnji suprug, koji je također iz Stupnog Dola, bio je zarobljen u logoru. Kaže da joj je on bio najveća podrška u liječenju trauma iz rata.

“Imala sam veoma veliku podršku supruga i porodice, ali stigma od okoline je donijela druge traume, narod nije svario neke stvari i stvaraju i dodatne probleme žrtvama silovanja. Ima žena koje nisu još progovorile, možda ni ja ne bih odmah, ali su prije mene izašle druge žene na slobodnu teritoriju i ispričale šta se desilo pa sam odmah dobila taj status”, ispričala je ona.

Sud BiH osudio je Miroslava Anića zvanog Firga, pripadnika jedinice “Maturice”, na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području Kiseljaka i Vareša.

“S ciljem osvajanja i uništavanja sela Stupni Do, Anić i drugi pripadnici jedinica ‘Maturice’ i ‘Apostoli’ su postrojeni, a Rajić je naredio da sve treba uništiti”, navedeno je, između ostalog, u presudi Aniću, prema kojoj je u ovom napadu ubijeno 38 civila koji su ubačeni u kuće, opljačkani, a potom zapaljeni, a zapaljene su i sve ostale kuće u selu, kao i džamija.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine u Varešu i Stupnom Dolu su na višegodišnje zatvorske kazne osuđeni i bivši zvaničnici takozvane Herceg-Bosne predvođeni Jadrankom Prlićem.

Za ovaj zločin je Vrhovni sud Federacije osudio na 14 godina zatvora Dominika Ilijaševića zvanog Como, bivšeg pripadnika Jedinice za posebne namjene “Maturice” HVO-a, a Kantonalni sud u Novom Travniku osudio ga je na četiri i po godine zbog ubistva u Kiseljaku počinjenog tokom rata, nakon čega mu je izrekao jedinstvenu zatvorsku kaznu od 15 godina.

Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ermina Čurtića na pet i po godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima na području Vareša. On je proglašen krivim da je, kao vodič dijela jedinice “Maturice”, učestvovao u napadu na Stupni Do i Vareš Majdan, nečovječno postupajući i pljačkajući civile.

Predsjednik Mjesne zajednice Stupnog Dola Emir Likić kaže kako će i ovog 23. oktobra obilježiti godišnjicu zločina Maršom mira, putem kojim su prošli njegove komšije. On govori kako je 38 ubijenih žrtava ogroman broj za njihovo malo selo.

“Uzmite za primjer da je troje djece do tri godine, jedno dijete od devet godina, jedno od 11 godina, starci od 80 godina, možete zamisliti kakav je zločin to bio”, ispričao je Likić, dodajući da su njegova trojica amidža ubijeni na kućnom pragu.

Prisjećajući se događaja iz oktobra, Likić je kazao da je u jednoj kući ubijena cijela porodica od sedam članova.