Svjedočeći u svoju korist, Jašarević je, na upit braniteljice Alme Tabaković, ispričao da su vaspitačice u državnom zatvoru “stopirale pismo galeriji u Banjaluci” u kojoj je on imao želju da izloži svoje slike.
Jašarević je ustvrdio da je jedna vaspitačica spriječila njegovu komunikaciju sa Ambasadom Republike Srbije u Bosni i Hercegovini, te da su dvije vaspitačice odlučile da ne budu poslana njegova pisma Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i Državnom tužilaštvu.
Na pitanje braniteljice da li je vaspitačicama psovao tokom incidenta 2024. godine, Jašarević je odgovorio kako nije, a negirao je i da je vaspitačicama prijetio nožem.
Na pitanje da li je prijetio njihovim porodicama, Jašarević je kazao: “Ne daj Bože.”
Na kraju ispitivanja Jašarević je rekao da se kaje te da je zbog svega “izgubio puno živaca”.
Jašarević je optužen za sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje. Ranije je osuđen na 15 godina zatvora zbog terorističkog napada na Ambasadu SAD-a 28. oktobra 2011., kada je iz automatske puške ispalio oko 100 metaka, upućivao prijetnje i teško ranio policajca.
Svjedok Odbrane Marko Paprica, zaposlenik u Zavodu za izvršenje kaznenih sankcija BiH, ispričao je kako nije upoznat da je Jašarević ikada nekoga fizički ugrozio.
“Nisam imao problema s Mevlidom, niti moji policajci”, rekao je Paprica. koji je ranije obavljao funkciju vođe paviljona “A”, u kojem je Jašarević boravio.
Paprica je kazao da je u kasnijem periodu bilo nesuglasica sa službom tretmana. Upitan o incidentu s dvjema vaspitačicama, Paprica je rekao da je iz evidencija vidio da se taj događaj nije svodio na fizički napad.
Na pitanje Odbrane da li je Jašarević ikada zloupotrijebio pribor iz kuhinje u kojoj je radio, Paprica je odgovorio da nije. Svjedok je kazao da nije nikada vidio problem u Jašarevićevoj pošti, s obzirom da je imao zadatak da čita poštu prije nego je pošalje dalje.
Odbrana je nakon saslušanja svjedoka uložila materijalne dokaze.
Iznošenje završnih riječi planirano je za 14. oktobar.
