U podnesku Mehanizmu se navodi da je Prlić još u aprilu 2024. godine dosegao prag od dvije trećine odslužene kazne, te da prihvata razmjer i ozbiljnost zločina za koje je osuđen.
“Na izričit zahtjev gospodina Prlića, ovdje se navodi da on prihvata pravosnažnu presudu u svom predmetu. Prihvata da su tokom oružanog sukoba između Hrvata i Muslimana u BiH 1992–1994. godine počinjeni teški zločini, kako je utvrđeno presudama. Prihvata svoju ličnu odgovornost za zločine za koje je osuđen. Duboko žali zbog svoje lične uloge u počinjenju tih zločina, bilo svojim postupcima ili propustima. Izražava iskreno kajanje i upućuje duboko saučešće žrtvama muslimanske/bošnjačke nacionalnosti i njihovim porodicama zbog izgubljenih života, kao i zbog fizičke i psihičke patnje koju su pretrpjeli“, naveo je u podnesku Prlićev branilac Steven W. Becker.
Dio podneska čini izjava Prlića u kojoj je naveo kako je proces njegovog samoispitivanja o zločinima zbog kojih je osuđen i njegovoj ulozi u njima nije prestao od njegovog posljednjeg zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu, već da se nastavio jednakim intenzitetom.
On je kazao da je taj proces potaknuo i savjet predsjednice Mehanizma sutkinje Graciele Gatti Santane da i dalje sarađuje sa zatvorskim vlastima u kontinuiranom procesu samoispitivanja i rehabilitacije, te naveo, između ostalog, da je u zatvorskoj biblioteci našao određenu literaturu i priručnike kroz koje “sam bolno osvijestio da moje odluke nisu bile samo politički ili vojni akti, već da su izravno uništile konkretne ljudske sudbine, obitelji i generacije, te da trauma žrtava ne prestaje završetkom rata , već traje i danas“.
“U tom procesu samoispitivanja, razmišljanja o svakom počinjenom zločinu i preispitivanju svoje uloge i odgovornosti u tim zločinima, ja sam u tišini svoje ćelije i sam sa svojim mislima, doživio duboku promjenu u umu i srcu“, napisao je Prlić i dodao da ona nije došla preko noći, te da je prešao dug put od negiranja i potiskivanja svoje odgovornosti do potpunog prihvaćanja i osude.
On je naveo i da proces kritičkog i iskrenog preispitivanja traje u kontinuitetu već godinama i trajat će do posljednjeg dana njegovog života, te da je u tom procesu on sebi najstrožiji sudac.
U svojoj izjavi Prlić je, između ostalog, rekao da je razmišljao kako on u svojim sadašnjim životnim okolnostima može potvrditi i izraziti tu promjenu čineći nešto dobro za BiH i pridonositi miru, pomirenju i obnovi povjerenja među narodima i građanima u BiH.
Za BiH je naveo da se radi o njegovoj domovini kojoj želi sve najbolje, uključujući i punopravno članstvo u Evropskoj uniji. Dodao je da se povjerenje među narodima i građanima može obnoviti i razvijati samo na temeljima istine i pravde.
“Zločine ne čine narodi, nego pojedinci. Zločini se moraju iskreno priznati, a ne negirati. Presude ICTZ i MICT moraju se poštovati. Osuđeni ratni zločinci ne smiju se proglašavati herojima, jer to izravno i duboko vrijeđa žrtve. To se jednako odnosi na sve. Samo tako se može izražavati istinski pijetet i sućut prema žrtvama i njihovoj patnji i poštovati njihovo ljudsko dostojanstvo“, napisao je Prlić.
On je naglasio da prihvaća sva činjenična i pravna utvrđenja u njegovim presudama, utvrđenja o etničkom čišćenju, brojim počinjenim zločinima počinjenim od strane Hrvatskog vijeća obrane (HVO) nad bošnjačkim stanovništvom. Prlić je prihvatio i svoju ličnu odgovornost za zločine.
“Osjećam neizmjerno kajanje i žaljenje zbog svoje odgovornosti za počinjene zločine i moje uloge u njima, te svim žrtvama i njihovoj rodbini izražavam najiskreniju sućut zbog izgubljenih života i pretrpljenih mentalnih i fizičkih patnji“, napisao je Prlić.
Ukoliko bude pušten, Prlić je naveo da će živjeti i postupati u skladu s ovom izjavom.
“Ostat ću trajno dosljedan stavu da se zločini ne smiju negirati, ni zločinci glorificirati, te ću svojim djelovanjem, u okviru svojih mogućnosti, aktivno, na miroljubiv i dostojanstven način, pridonositi izgradnji trajnog mira i obnovi i očuvanju međusobnog povjerenja između naroda i građana i BiH“, napisao je Prlić.
U podnesku se još navodi da će, ukoliko bude prijevremeno pušten na slobodu, živjeti sa suprugom u Zagrebu, gdje se nalaze njegove kćeri i njihove porodice, te da bi se izdržavao penzijom.
Prlić je i ranije u više navrata tražio prijevremeno puštanje na slobodu, ali je ga je Mehanizam odbio.
Haški tribunal je u novembru 2017. osudio Prlića s petoricom drugih visokih zvaničnika HRHB-a i izrekao mu zatvorsku kaznu u trajanju od 25 godina.
Nekadašnjem ministru odbrane HRHB-a Bruni Stojiću, načelniku Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodanu Praljku i zamjeniku komandanta HVO-a Milivoju Petkoviću izrečene su zatvorske kazne u trajanju od po 20 godina. Kaznu od 16 godina dobio je bivši komandant Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić, a predsjednik komisije HRHB-a za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić 10 godina zatvora.
Tokom izricanja presude Praljak je popio otrov i preminuo istog dana.
