Suđenje

Kordić i ostali: Zakašnjelo saslušanje vještaka

4. Oktobra 2021.17:13
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je, nakon što su tokom suđenja optuženima za zločine u Mostaru saslušane četiri zaštićene svjedokinje, saslušalo i vještakinju sudske medicine na okolnosti da li su one sposobne da svjedoče u ovom predmetu.

Mostar. Foto: BIRN BiH

Vještakinja neuropsihijatar Alma Bravo-Mehmedbašić je iznijela nalaz i mišljenje timskog vještačenja koje je uradila za četiri zaštićene svjedokinje “B”, “D”, “P” i “O”. Navela je da je zadatak bio da donesu nalaz o njihovom duševnom stanju, stepenu i visini bolesti i je li njihova trauma u uzročno-posljedičnoj vezi sa ratnim traumama, kao i jesu li sposobne da svjedoče u ovom predmetu.

Bravo-Mehmedbašić je za sve četiri svjedokinje navela da boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i da su sposobne da svjedoče, ali da bi njihovo saslušanje u prisustvu optuženih moglo dovesti do retraumatizacije, ali ne trajno.

Nakon što je vještakinja iznijela nalaz i mišljenje, sudija Darko Samardžić ju je pitao treba li voditi računa o načinu njihovog saslušanja, a nakon njenog odgovora, kazao je da mu je žao što je danas vještakinja saslušana, nakon što su svjedokinje dale iskaz.

Tužilac Seid Marušić je obrazložio da on nije postupajući tužilac i da je poštovao onako kako je postupajuća tužiteljica planirala, na šta mu je predsjednica Vijeća Enida Hadžiomerović kazala da je on već dugo zamjenski tužilac.

Potom je dogovoreno da se drugi vještak neće pozivati, jer je ovakva situacija.

Juri Kordiću, Draženu Lovriću, Dariju Sušcu, Nedžadu Tinjaku, Nuhanu Šikalu, Dariju Mihalju, Stanku Škobiću, Tomislavu Ančiću i Slavku Golemcu se na teret stavlja zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” HVO-a.

Na ovom ročištu pročitano je pet iskaza svjedokinje Saje Ćorić, koja je u međuvremenu preminula, a u kojim je ispričala da su je 2. septembra 1993. godine zajedno sa bratičnom iz stana odveli Nedžad Ćorić, Tinjak i Ivek Kolobara, te su odvedene na Aveniju, a potom žutim kamionom u logor “Vojno”.

Za Ćorića je kazala da ga je poznavala od ranije i da su živjeli u istom naselju, kao i Tinjaka za kojeg je kasnije u iskazima rekla da se zove Nedžad, a da su ga zvali Žuti.

Kada su dovedeni u “Vojno”, svjedokinja je u iskazu navela da im je Dragan Šunjić rekao da su došli u pakao, a da je on sotona, a u komandi je vidjela Marija Mihalja koji je tukao zatvorenike.

U istrazi je ispričala da je vođena na ispitivanja gdje je optuživana da ima radio stanicu i da su je tom prilikom tukli Dario Sušac, kojeg je poznavala od ranije i Mihalj. Sušac joj je, kako je rekla tada, stavljao nož pod vrat. Ispričala je, kako je pročitano, da je Mihalj jedne prilike udario jer je napravila improvizovano svjetlo od ulja iz konzerve.

Kako je kazala, maltretirali su je i strujom, tjerajući je da prizna da je pripadnik Armije BiH (ABiH).

“Dario me je zavezao kablom koji je priključio u struju. Ruke su mi trnule i prolazila je struja kroz ruke”, stoji u jednom od pročitanih iskaza.

U prostoriji u kojoj je bila zatvorena, Ćorić je, prema iskazu, kazala da je bilo ukupno 36 žena i četvero djece, a da su pojedine žene izvođene koje su kasnije govorile da su silovane. Svjedokinja “O” joj je rekla da je silovao Tinjak, a osoba “D” joj je ispričala da su je silovali Sušac i Damir Brekalo kojem je pravo ime Emir.

Nakon pročitanih iskaza, Odbrana Sušca je kazala da je svjedokinja u sudnici, da bi je pitali zašto samo u pojedinim iskazima spominje optuženog.

Suđenje će se nastaviti 18. oktobra.

 

Emina Dizdarević