Zoran Adamović, pripadnik Ključke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), ispričao je da se s kupreškog ratišta 1992. vraćao po dva ili tri dana u svoje selo Peći, te da mu je otac ispričao za ubistva komšija u mjestu Kamičak.
Dodao je da mu je otac ispričao da je ubijen Rifet i Munib Dizdarević, Husko Bajraktarević i Mesud čijeg se prezimena nije mogao sjetiti.
“Otac mi je pričao samo da su pobijeni, da mu je žao ljudi koji nisu bili zlonamjerni. Otac nije znao ko je to učinio”, kazao je svjedok.
Adamović je ispričao da je nakon rata više puta razgovarao s Feridom, sinom Rifeta Dizdarevića, koji također nije znao ko je počinilac ubistva, ali da bi volio saznati.
Naglasio je da je s Feridom razgovarao 10 ili 15 puta nakon rata te da su se posljednji put vidjeli 6. januara ove godine.
Svjedok je negativno odgovorio na pitanje da li je Ferid ikada spominjao Boška Devića kao ubicu oca Rifeta.
“Nije on spomenuo nijedno ime”, rekao je svjedok.
Optužnica tereti Devića da je kao pripadnik 17. ključke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno s još tri pripadnika iste brigade, 11. augusta 1992. učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva te u ubistvima četiri Bošnjaka čija su tijela izmasakrirana.
Radomir Šobot, drugi svjedok Odbrane ispričao je da je bio član komisije za izgradnju dalekovoda od Sanice do Petrovca 1992.
Svjedok Šobot je kazao da misli da je izgradnja dalekovoda počela u julu 1992., a da je struja puštena u decembru te godine.
Šobot je rekao kako nije siguran da li su vojne jedinice učestvovale u radovima na izgradnji dalekovoda.
Devićeva Odbrana na ovom suđenju uložila je i materijalne dokaze, zapisnike i fotografije koji su prezentirani svjedocima tokom unakrsnog saslušanja Odbrane, a Tužilaštvo nije prigovaralo na ove dokaze.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. oktobar kada će u svoju korist svjedočiti optuženi.
