Odgovarajući na Karadžićevu žalbu na prvostepenu presudu kojom je osuđen na 40 godina zatvora zbog tih i drugih zločina nad Muslimanima i Hrvatima, tužioci su zatražili da ta žalba bude u potpunosti odbačena.
Tužiteljka Laurel Baig je istakla da je dokazano da su srpske snage pod vrhovnom Karadžićevom komandom u julu 1995. počinile “najveće masovno ubistvo poslije Drugog svjetskog rata”.
Po presudi, koju je citirala Baig, vojska i policija Republike Srpske strijeljala je poslije pada Srebrenice “najmanje 5.115” Muslimana, ostvarujući udruženi zločinački poduhvat ubijanja svih vojno sposobnih muškaraca.
“Karadžić je znao za taj plan, pridružio mu se i aktivno je učestvovao u njegovom sprovođenju”, kazala je tužiteljka.
“Lažnom premisom” ona je nazvala tvrdnju iz Karadžićeve žalbe da su sudije tu presudu utemeljile samo na “svojoj interpretaciji… šifrovanog razgovora” koji je Karadžić telefonom vodio sa svojim povjerenikom u Srebrenici Miroslavom Deronjićem.
Karadžića je u razgovoru 13. jula 1995. – dva dana po padu Srebrenice – Deronjić obavijestio da je u obližnjem Bratuncu već oko 2.000 zarobljenih Muslimana i da ih se “još očekuje”.
Po prijepisu razgovora, čiji tonski zapis ne postoji, Karadžić je na to rekao da “sva roba mora biti smještena u skladište prije podneva sutra… ne u skladišta tamo, nego na drugom mjestu”.
Raspravno vijeće je u presudi protumačilo da je Karadžić tako naložio da hiljade zarobljenika bude prebačeno u Zvornik, gdje ih je Vojska Republike Srpske (VRS) u narednim danima strijeljala.
Tužiteljka Baig je, za razliku od Odbrane, naglasila da je osuđujuća presuda zasnovana i na obilju drugih dokaza, a da razgovor s Deronjićem odražava “trenutak u kojem se Karadžić aktivno uključio u srebrenički genocid”.
“Karadžić je nadgledao i aktivno bio uključen u operaciju ubijanja” koje su sprovodile snage kojima je on, kao predsjednik RS-a, bio vrhovni komandant, kao što je presuda i utvrdila.
Tezu Odbrane da je Karadžić u razgovoru s Deronjićem zagovarao da zarobljenici budu poslani u vojni logor Batković kod Bijeljine, tužiteljka je odbacila, podsjećajući da nijedan srebrenički Musliman nije stigao u Batković.
“Karadžić je očigledno naredio Deronjiću da prebaci zarobljene u Zvornik da bi bili strijeljani, što se i desilo”, kazala je Baig, dodavši da ni u jednom trenutku predsjednik RS-a nije zaustavio operaciju ubijanja, niti tvrdio da je pogrešno shvaćen.
Tužiteljka Barbara Goy je istakla da je VRS, pod Karadžićevom komandom, tri i po godine namjerno, neselektivno i neproporcionalno granatirala i snajperisala Sarajevo, ubivši i ranivši “10.000 civila”.
Osim podjele grada, koja je bila jedan od strateških ciljeva vođstva RS-a, Karadžić je, zajedno s generalom Ratkom Mladićem, napade na Sarajevo koristio kao “sredstvo pritiska na Muslimane i međunarodnu zajednicu da prihvate srpske zahtjeve”.
Na Karadžićevu tvrdnju da su “Muslimani gađali same sebe”, tužiteljka je uzvratila da je prvostepenom presudom utvrđeno da se to dogodilo “u neznatnom broju slučajeva”.
Baig je “nevažnim” nazvala to da li je Armija Bosne i Hercegovine (ABiH) “provocirala” VRS da puca po gradu, naglasivši da je važno da li je taj odgovor bio u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom.
“A nije bio, jer je ili nesrazmjeran ili direktno usmjeren na civile”, utvrdila je Baig.
Kao što je utvrđeno prvostepenom presudom, “Karadžić je kontrolisao vojsku… i imalo je namjeru da širi teror” po Sarajevu, rekla je tužiteljka.
Nasuprot Odbrani, zastupnica Optužbe ustvrdila je da je Karadžić ispravno osuđen i za eksploziju na pijaci Markale koja je 5. februara 1994. ubila 67 građana, a ranila više od 140.
Goy je kazala da je presudom utvrđeno da je minobacačka granata na Markale doletjela iz pravca poznatog položaja VRS-a, s kojih je na grad tokom rata ispaljeno “30.000 do 40.000 projektila”.
Zastupnice Optužbe zatražile su da bude odbačen i proceduralni dio Karadžićeve žalbe u kojem je tvrdio da nije imao pravično suđenje.
“Karadžić je s pravom osuđen kao protagonista četiri udružena zločinačka poduhvata, imao je pravično suđenje i nije dokazao bilo kakvu pravnu nepravilnost ili činjeničnu grešku u presudi”, zaključila je tužiteljka Goy.
U nastavku današnje rasprave, Apelaciono vijeće MMKS-a, pravnog nasljednika Haškog tribunala, saslušaće žalbu Tužilaštva.
Tužioci su se žalili na dio presude kojim je Karadžić oslobođen optužbe za genocid u još sedam bosanskih opština, a zatražili su i da mu kazna bude pooštrena na doživotni zatvor.
Karadžića je Haški tribunal 24. marta 2016. proglasio krivim za djela počinjena u periodu od 1992. do 1995. – genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
