Karadžićeva Odbrana negira njegovu krivicu za genocid u Srebrenici

vjeku…Ni jedan-jedini od tih dokumenata ne potvrđuje da je Radovan Karadžić naredio streljanje…Radovan Karadžić je osuđen za zločin genocida koji nije počinio i mi od vas zahtjevamo da tu presudu ukinete”, rekao je Karadžićev branilac Peter Robinson.

Po žalbi branilaca, Karadžić nije znao za streljanje hiljada muslimanskih zarobljenika poslje pada Srebrenice.

Tvrdeći da je osuđujuća presuda Karadžiću posljedica mnoštva proceduralnih i činjeničnih grešaka i da prvostepeno suđenje nije bilo pravično, Odbrana traži da se bivšem predsjedniku Republike Srpske ponovo sudi.

Po braniocu Robinsonu, zaključak o Karadžićevoj krivici za genocid u Srebrenici, sudije su utemeljile na “svojoj interpretaciji jednog šifrovanog presretnutog razgovora” koji je Karadžić vodio telefonom.

Karadžić je razgovor, 13. jula 1995. – dva dana po padu Srebrenice – vodio sa svojim povjerenikom za taj grad Miroslavom Deronjićem, koji ga je obavijestio da je u obližnjem Bratuncu već oko 2.000 zarobljenih Muslimana i da se “još očekuje”.

Po prepisu razgovora, čiji tonski zapis ne postoji, Karadžić je na to rekao da “sva roba mora biti smještena u skladište prije podneva sutra…ne u skladišta tamo, nego na drugom mjestu”.

Raspravno vijeće je u presudi protumačilo da je Karadžić tako naložio da hiljade zarobljenika budu prebačeni u Zvornik, gdje ih je Vojska Republike Srpske (VRS) u narednim danima strijeljala.

Karadžićev branilac Robinson rekao je da za to nema drugih potvrđujućih dokaza i da je zbog toga taj zaključak pogrešan.

Odbrana kao drugu moguću interpretaciju Karadžićevih riječi navodi da se on zalagao za prebacivanje zarobljenika u vojni zarobljenički logor u Batkoviću kod Bijeljine.

Po Odbrani, nepouzdan je i iskaz tadašnjeg oficira VRS Momira Nikolića, koji je posvjedočio da mu je Deronjić prenio da je Karadžić naložio da zarobljenici budu prebačeni na strijeljanje u Zvornik.

“Karadžić je rekao da se zarobljenici prebace na drugo mjesto, a ne u Zvornik, a sudije su taj zaključak izvele iz drugim dokazima nepotvrđenog iskaza Momira Nikolića”, tvrdio je Robinson.

Nikolić je, inače, pred Haškim tribunalom 2003. priznao krivicu za zločine u Srebrenici i osuđen je na 20 godina zatvora, a potom je bio ključni svjedok optužbe u više procesa.

Podsjećajući da su sudije Tribunala u nekim od tih procesa Nikolićeve iskaze odbacile kao nepouzdane, Karadžićev branilac je naznačio da se “nijedan razumni presuditelj ne bi oslonio na Nikolićev iskaz u odsustvu drugih potvrđujućih dokaza”.

Odbrana nedokazanim smatra i nalaz iz presude da je Karadžić “prihvatio zločinačku namjeru” da se pobiju svi vojno sposobni Muslimani iz Srebrenice.

U nastavku rasprave, žalbu na prvostepenu presudu obrazlaže sam Karadžić, koji se na prvom suđenju branio sam.

Haški tribunal je Karadžića, 24. marta prošle godine, proglasio krivim za genocid u Srebrenici; progon muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.

Ti zločini bili su počinjeni, po presudi, u okviru četiri udružena zločinačka poduhvata. Cilj sveobuhvatnog zločinačkog udruženja, po nepravosnažnoj presudi, bilo je trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i muslimana sa značajnih dijelova teritorije BiH radi ostvarivanja srpske dominacije.