Neretva odnijela tijelo sina

Svjedokinja Ćamila Veledar kazala je da je njen sin Alen početkom ljeta 1993. godine napustio Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a nakon ispitivanja u Dretelju razdužen je i pušten kući.

Prema svjedokinji, otišao je u Mostar da se priključi jedinicama Armije BiH (ARBiH), no nekoliko dana kasnije došao je kući s još trojicom rođaka i rekao da pokušavaju otići za Hrvatsku.

Prisjetila se kako joj je kazao da se krije s još nekoliko ljudi u šumi te ju je zamolio da mu za sutra spremi hranu. Međutim, trećeg dana, rekla je svjedokinja, u kuću su upala četiri maskirana vojnika HVO-a i istjerala nju i njenu porodicu. Muž Vejsil joj je odveden u logor Dretelj. Iz svojih kuća u Čeljevu su istjerani i ostali Bošnjaci.

“Istjerali su me dok sam pripremala hranu. Kada su kasnije došli u kuću pljačkati, shvatili su da je previše hrane. Znali su da je za nekoga spremna. Ostali su u kući cijeli dan, do deset uvečer, kada su uhvatili moga sina i odveli ga”, ispričala je svjedokinja.

Sina od tada više nije vidjela. Komšija Stanko Bošković izjavio joj je da je vidio kada je uhapšen, da mu je glava bila “rasparana” te da su mu po rani sipali sol.
Kasnije je, kako je rekla, suprug saznao da im je sin ubijen te da mu je tijelo odnijela Neretva sve do Ploča u Hrvatskoj.

“Moj muž je imao kolegu u Pločama, automehaničara Niku. Njemu su jedan dan došli vojnici da im popravi auto i pričali kako su iz Neretve izvukli tijelo Amela Veledara. Niko je tražio da mu pokažu slike sa uviđaja. Prepoznao ga je i kasnije nas je našao i ispričao gdje je tijelo”, kazala je svjedokinja.

Svjedok Tužilaštva Ahmet Veledar pričao je o tome kako se s grupom Bošnjaka skrivao u šumama iznad Veledarove Mahale i kako su se, nakon što su im žene iz sela to predložile, odlučili da se predaju. Po njih su u selo došli Ivica Čutura i Deni Brkić i u dva navrata ih prevezli u Gabelu.

Ivica Čutura je, uz Nikolu Zovka, Petra Krndelja i Krešu Rajiča, optužen za zločine počinjene u općini Čapljina. Prema optužnici, Zovko je bio komandir Policijske stanice Čapljina, Krndelj pomoćnik komandira, Rajič komandir voda Vojne policije HVO-a u Čapljini, a Čutura aktivni policajac. Jednom od tačaka optužnice Čutura, Zovko i Krndelj se terete za nezakonito hapšenje civila iz sela Veledarova Mahala i njihovo odvođenje u logor Gabela.

Optuženi Petar Krndelj je, ispitujući svjedoka, pokušao dokazati da je u to vrijeme bio aktivni pripadnik ARBiH te da nije uhapšen, nego se predao iako je imao priliku za bijeg u vrijeme dok je čekao da se Čutura iz Gabele vrati po drugu grupu Bošnjaka.

Odbrana Ivice Čuture pokušala je dokazati da su se Bošnjaci dobrovoljno predali te da su mogli birati gdje da ih vode. Svjedok je kazao kao ih Čutura nije tjerao da uđu u kombi iako je bio naoružan, te da je stražarima u Gabeli rekao da “pripaze na te ljude jer su mu komšije”.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. februar.