Članak

Majka joj priznala da je silovana

16. Oktobra 2015.00:00
Na suđenju za zločine počinjene na području Srebrenice, svjedokinja Vesna Omić ispričala je kako joj je majka kazala da ju je 1992. godine silovao optuženi Radosav Milovanović.

This post is also available in: English

Ona je na suđenju pred Okružnim sudom u Bijeljini izjavila da joj je majka to priznala deset godina nakon događaja.

U maju 1992. godine, navela je Omić, cijela njena porodica je zbog straha za bezbjednost bila u zbjegu u šumama oko srebreničkog sela Sase.

“U šumi sam čula majku kako šapuće drugima: ‘Sigurno su ubili mog Šaćira, jer da nisu, ovaj ne bi mogao meni to uraditi.’ To mi je tada ostalo urezano u mozak”, istakla je svjedokinja, navodeći da je značenje tih riječi shvatila tek kad joj je majka zaista priznala da je bila silovana.

Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti Radosava Milovanovića da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), u maju 1992. u Sasama silovao ženu i zaprijetio joj da će je ubiti ukoliko nekome ispriča šta se dogodilo.

Svjedokinja Omić je ispričala kako su se iz šume vraćali kući da spremaju hranu. U nedostatku namirnica, kako je napomenula, majka je, ne sluteći ništa, prihvatila Milovanovićevu pomoć.

“On ju je namamio time što je rekao da dođe njegovoj kući da joj dâ namirnice. Ona je mislila da je to samo prijateljski gest, ne sluteći ništa”, objasnila je svjedokinja.

Omić je kazala da je optuženi uz prijetnju nožem tada silovao njenu majku, te istakla da njena majka dugo vremena nije htjela o tome govoriti jer se bojala da bi Milovanović i još neki ljudi mogli nauditi njoj i njenom bratu.

Na pitanje Odbrane da li poznaje Spaseniju Kribl, Omić je odgovorila da je poznaje i da joj nije jasno zašto je “Spasenija lažno svjedočila”, istaknuvši da su se Spasenija i njena majka vidjele više puta nakon završetka rata.

Pored uloženih materijalnih dokaza, Odbrana je odustala od pozivanja svjedoka, čime je dokazni proces završen.

Nastavak suđenja je zakazan za 30. oktobar, kada su planirane završne riječi.

Povezani članci

Boris Sekulić


This post is also available in: English