Analiza – Dževad Dulić: Nesporan identitet ili zamjena

Tužilaštvo BiH pokušalo je dokazati da je Dulić, kao pripadnik 510. bosansko-oslobodilačke brigade Petog korpusa Armije BiH (ABiH), krajem 1993. godine u mjestu Beganovići silovao jednu žensku osobu, čiji je suprug bio pripadnik Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB).

Odbrana optuženog smatra da je riječ o zamjeni identiteta, to jest da je oštećenu silovao drugi Dževad Dulić.

Iskaz oštećene S-1 bio je zatvoren za javnost, dok je njena kćerka ispričala da se, kada je riječ o boravku u Beganovićima 1993. godine, sjeća uplakane majke sa masnicama, nakon što je prethodnu noć otišla da donese kruh.

U kasnijem razgovoru roditelja, kako je dodala, čula je majku kako priča da ju je dočekala vojska kada je otišla u drugu kuću i tjerala je da pije, te da ju je na spratu tukao čovjek i postavljao pitanja.

Prema riječima kćerke, majka joj je spominjala da je poslije došao jedan vojnik i dao joj na papiru ime tog koji ju je maltretirao. Kako tvrdi, majka joj je kasnije rekla da je to Dulić.

Svjedok Mehmed Bajrić je kazao da je u zimu 1994. godine u selu Beganovići “formalno uzeo izjavu od S-1” i ona mu je rekla da ju je maltretirao jedan borac i žalila se da je “provocirana – seksualno”.

U zimu 1993. godine, ispričala je Ferida Beganović, S-1 je dala hranu i zajedno su sjedile kada su došla tri do četiri vojnika. Svjedokinja je kazala da su vojnici pozvali S-1 da im pokaže kuću u kojoj živi jedna žena sa šestoro djece a koja se nalazila između linija. Kasnije joj je, tvrdi Beganović, S-1 rekla da će “ići pomoći da izvedu tu ženu”.

Hase Beganović je objasnio da je S-1 bila izbjegla u njegovu kuću i da nema saznanja kada je napustila tu kuću, niti da joj se nešto desilo.

Četvorica Dulića

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Dulić je izjavio da nije počinio silovanje niti je bio u selu Beganovići.

On je istakao da postoje četvorica Dževada Dulića – jedan stariji od njega, koji je bio u 510. brigadi, zatim jedan mlađi, te još jedna osoba s tim imenom koju je “pronašao na internetu”, dodavši da je primio prijetnje od drugog Dževada Dulića.

“Moje zadnje nasilje je bilo u 13. godini”, kazao je optuženi, pojasnivši da se tada potukao s drugim dječakom.

Svjedoci Zuhdija i Zaim Malkoč, Esad Abdihodžić i Amir Avdić su posvjedočili da je bilo više Dževada Dulića u jedinicama Petog korpusa ABiH.

Abdihodžić je u svesci evidentirao formaciju jedinice koju je vodio, naglasivši da je evidentirao Dževada Dulića, ali da se ne radi o optuženom, nego o drugoj osobi.

Avdić i Zaim Malkoč su objasnili da nemaju saznanja da je optuženi nekoga silovao ili maltretirao.

U odgovoru na ove svjedoke Tužilaštvo je saslušalo još četiri svjedoka, uključujući i imenjaka optuženog.

Svjedok Dulić je rekao da je sa optuženim bio u istoj četi. Ova četa, kako je naveo, držala je liniju koja je krajem decembra 1993. pomjerena u Beganovićima, u kojima se zadržao četiri do pet sati jer je saznao da mu je brat ranjen, te je otišao s njim u bolnicu.

On je kazao da je za ovaj postupak saznao iz medija i da je čuo “neke priče”.

“Vuk priča da si ti, da nije on”, izjavio je svjedok i rekao da je kontaktirao optuženog da bi ga upitao o kakvim se pričama radi.

Nanesena šteta

Ismet Kurtović je ispričao da je “90 posto siguran” da je optuženog vidio u Beganovićima krajem decembra 1993. godine. Jasmin Alibabić je kazao da je optuženi bio u drugoj četi koja je došla da drži liniju nakon akcije u Beganovićima, te da su se tada pozdravili.

Odbrana je na ove svjedoke odgovorila iskazima Sabida Mujagića i Safeta Mujčića.

Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, Mujagić je rekao da ne zna da li je bilo više osoba sa imenom Dževad Dulić, i da li je bio u Beganovićima, ali se prisjetio da ga je, nakon ranjavanja na Grabeži krajem februara 1994. godine, optuženi nosio s drugim licima oko 100 metara.

Mujčić je posvjedočio da je optuženi krajem 1993. te početkom 1994. godine bio u njegovom bataljonu, te naveo da je Dulić bio odgovoran vojnik i kako nije čuo da je nekoga maltretirao ili silovao.

On je precizirao da je u Drugom bataljonu 501. brigade bio još jedan Dževad Dulić.

Odbrana i sam optuženi su više puta insistirali da se sasluša još jedan svjedok koji živi u inostranstvu, ali je, nakon što nije uspio dobiti vizu, Sudsko vijeće odbilo prijedlog za njegovo saslušanje, te zaključilo dokazni postupak.

U završnoj riječi tužiteljica Vedrana Mijović je kazala da nije sporan identitet optuženog, te da ga je oštećena imala priliku dobro vidjeti i osmotriti. Ona je rekla da je S-1 prepoznala Dulića u fotoalbumu i na glavnom pretresu, a da su oni koji su poznavali oba Dževada Dulića naveli da su postojale fizičke razlike između njih.

Ilijas Midžić, Dulićev advokat, zatražio je oslobađajuću presudu, navodeći da oštećena nije na zakonit način učinila prepoznavanje optuženog, te da je na prvom suđenju kazala samo: “E pa sad, mogao bi biti”, da bi na drugom ročištu “uprla prstom u njega, kako je trebala na prvom”.

“Ovo Tužilaštvo je nanijelo štetu meni, a najviše mojoj djeci”, rekao je Dulić plačući u sudnici.

Dulić je uhapšen u novembru 2014., nakon čega je pušten uz mjere zabrane, a optužnica protiv njega potvrđena je 3. decembra iste godine. Suđenje je počelo 13. februara 2015.