This post is also available in:
Prema optužnici, Savić je, kao pripadnik Lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u maju i junu 1993. godine silovao žensku osobu u mjestu Semizovac.
Savić je, po navodima optužnice, došao pred kuću oštećene, koja je bila s maloljetnom kćerkom, prislonio joj pištolj i natjerao je da uđe u automobil. U optužnici stoji da se žrtva, zbog straha za svoj i djetetov život, nije mogla opirati.
Tužilaštvo BiH je navode optužnice pokušalo dokazati saslušanjem sedam svjedoka, uključujući i oštećenu svjedokinju A i njenu kćerku. Odbrana je saslušala tri svjedoka te uložila određeni broj materijalnih dokaza i time pokušala dokazati nevinost svog branjenika.
Većina svjedoka je imala zaštitne mjere, dok je s nekih svjedočenja javnost bila isključena zbog zaštite intimnog života osoba koje daju iskaz ili zbog toga što one ne žele da se zna da svjedoče. Svjedokinja Ana Stojadinović je izjavila da joj se oštećena svjedokinja A povjerila da ju je “neki Savić” silovao, te da je zatrudnila, a potom abortirala.
Ona je kazala da je oštećena imala psihičke promjene, da je “bila nervozna, nestabilna, grozna”, a osobu koju krivi za silovanje nazvala je “Slavko ili Slaviša Savić”.
Svjedočenje oštećene koja je dobila pseudonim A bilo je zatvoreno za javnost.
S druge strane, svjedokinja D je rekla da su bili u bliskom odnosu, “suprotno od nasilja i silovanja”.
“Ona je govorila da joj je lijepo sa optuženim… On je dolazio u njenu kuću, ja sam bila prisutna. Dolazio je u uniformi, ne znam je li bio naoružan”, ispričala je svjedokinja D, istaknuvši da oštećenoj nije pomagala da abortira niti je znala da je u drugom stanju.
Svjedokinja D tvrdi da nikada nije vidjela ni povrede na tijelu oštećene.
Prijateljski se pozdravili
Svjedok Odbrane Dušan Ćadžo je kazao da je oštećenu upoznao poslije rata u jednom ugostiteljskom objektu.
“Sa optuženim sam dolazio jednom u tu kafanu, i svjedokinja A se nalazila tu… Pozdravili su se, taj susret je bio prijateljski, baš onako prijatno. Ona je sjela s nama, popila piće”, prisjetio se Ćadžo.
Milorad Rajić je također svjedočio u korist optuženog i rekao da je svjedokinja A bila zaštićena i da joj se ništa loše nije moglo desiti.
“Koliko ja znam, niko nije maltretirao svjedokinju A. Muž svjedokinje D ju je štitio, radila je kod njega u ugostiteljskom objektu”, kazao je Milorad Rajić, potvrdivši da se oštećena družila sa svjedokinjom D.
Svjedok Rajić je izjavio da optuženog Savića zna od prije rata i da nije imao “asocijalno ponašanje”.
Svjedok Miloš Jovanović tvrdi da mu nije poznato da je svjedokinja A bila žrtva nasilja, istaknuvši da je poznaje jer je radila u njegovom ugostiteljskom objektu za vrijeme rata. Nije mu poznato da li je bila u nekom odnosu sa optuženim.
Prema riječima Jovanovića, svjedokinju A je plaćao za posao koji je radila, a ne sjeća se da li je optuženi imao neko vozilo, kao ni situacije u kojoj je svjedokinju A spasio od vojske.
Tužilaštvo je ponovno pozvalo svjedokinju A i njenu kćerku, ali je njihovo svjedočenje bilo zatvoreno za javnost. Također, javnost nije mogla prisustvovati svjedočenju Razije Sejdić zbog “tehničkih razloga”.
Teška depresija
Vještakinja sudske medicine Alma Bravo-Mehmedbašić je izjavila da oštećena ima tešku depresiju i da joj je zbog preživljene torture životna sposobnost umanjena za 25 posto.
“Ja sam registrirala trajne promjene ličnosti zbog prethodnog posttraumatskog stresnog poremećaja. Ima tjelesnih simptoma, promjenu seksualnog identiteta zbog seksualne torture”, rekla je Bravo-Mehmedbašić.
Ona je napomenula da se svjedokinja A počela “samoliječiti” alkoholom i da sada apstinira uz pomoć lijekova. Vještakinja je dodala da oštećana gubi samopoštovanje, osjeća svoje tijelo kao manje vrijedno, da ima promijenjen odnos prema drugim ljudima i osjećaj obilježenosti.
Nalaz je urađen na zahtjev opunomoćenice oštećene radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva. Vještakinja je kazala da je na osnovu iskaza oštećene zaključila da je silovana i da svjedokinju nije poznavala ranije.
Oštećena je precizirala imovinskopravni zahtjev, kojim je visina odštete smanjena. Odbrana je prigovorila zahtjevu i rekla da je neosnovan, te da je visina odštete previsoka.
Optuženi Savić se obratio Sudu kazavši da nije spreman platiti odštetu jer se ne osjeća krivim.
Tužilaštvo je u završnoj riječi naglasilo da su dokazi nesporni i da pokazuju da je Savić silovao zaštićenu svjedokinju A u Vogošći, te zatražilo osuđujuću presudu.
Odbrana je istakla da su dokazi Tužilaštva BiH kontradiktorni i da nemaju nikakvu snagu, te zatražila da optuženi Savić bude oslobođen.
Advokatica Nedžla Šehić je u ime oštećene svjedokinje A iznijela imovinskopravni zahtjev, rekavši da je podnijet da bi Sud obavezao optuženog za naknadu zbog pretrpljenog straha i nečovječnog postupanja.
Slavko Savić je uhapšen u septembru prošle godine, nakon čega je pušten na slobodu i određene su mu mjere zabrane.
Suđenje je počelo 4. februara ove godine.
