Članak

Zarobljavanje na releju

16. Aprila 2015.00:00
Na suđenju četvorici optuženih za zločine počinjene na području Goražda, svjedok Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu je ispričao da se nakon napada na relej na Trovrhu nije predao, te kako je tokom noći pobjegao.

This post is also available in: English

Njegoslav Nešković je rekao da je u augustu 1992. godine radio na održavanju relejske stanice na Trovrhu, koja je pokrivala cijelu istočnu Bosnu, pojasnivši da su tu bile osobe zadužene za obezbjeđenje, ali da je ono bilo loše.

“Ti ljudi nisu obezbjeđivali kako je trebalo”, kazao je Nešković, dodavši da neki nisu bili ni naoružani.

Tokom napada muslimanskih snaga na relej, prema njegovim navodima, bačeni su zagušljivci, zauzet je prvi sprat, a čuo se i poziv na predaju, koji on nije prihvatio, ali neki jesu.

Nešković je ispričao da se tokom noći, sa drugim osobama, spustio niz zgradu pomoću kabla i pobjegao prema komandi na Sjenokosu, dodavši da su “se okupljali da idu spasiti” ljude na Trovrhu.

Kada su se vratili, svjedok je, kako je kazao, vidio svezanog Boška Lasicu, koji je govorio da ne pucaju. Nakon toga su se povukli.

“Narod priča da su ih sveli u policiju u Goraždu. (…) Danas nema nikoga, ni dlake s glave”, rekao je Nešković.

Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu tereti Muhameda Adžema, Omera Uglješu, Senada Halilovića i Sulju Karkelju, nekadašnje pripadnike Armije BiH (ABiH), za učešće u ubistvima sedam ratnih zarobljenika, pripadnika VRS-a, počinjena 17. septembra 1992. godine.

Prema optužnici, oni su zarobljeni 21. augusta 1992., nakon čega su bili zatočeni u zgradi Opštinskog sekretarijata za unutrašnje poslove (OSUP) Goražde, odakle su odvedeni na lokalitet Lađeva stijena u naselju Kopači, gdje su ubijeni.

Zoran Stanišić, drugi svjedok Tužilaštva i nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), ispričao je kako je u drugoj polovini augusta 1992. radio na obezbjeđenju repetitora na Trovrhu, te da su čekali zamjenu smjene, koja nije mogla doći zbog pomjerenja linija.

“Zadnji dan je počeo napad sa svih strana. (…) Po nama su padale granate, a uveče je utihnulo”, kazao je svjedok, dodavši da je s ravnog krova, tokom noći pobjegao sa drugim osobama.

Stanišić je kazao da su zvali osobe sa sprata ispod njih, ali “da niko nije smio izaći na stepenište”, te kako su im rekli “da imaju municije i da će ostati”.

“Sutradan čujem da su zarobljeni”, rekao je svjedok, objasnivši da naredni dan kada su išli borci na Trovrh, on nije išao, jer je bio ranjen.

Svjedok je čuo da su tim borcima “pokazali Boška Lisicu”, koji im je kazao da je sve u redu i onda su se vratili jer nisu mogli ništa uraditi.

Na ovom suđenju, svoj iskaz je dao i Hajro Mehić, koji je ispričao da je bio na Trovrhu, no da je ranjen prvi dan, te da je u bolnici čuo da je bilo zarobljenih “srpskih vojnika na releju”, ali da mu nisu poznata njihova imena niti koliko ih je bilo.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. maj.

Lamija Grebo


This post is also available in: English