This post is also available in: English
“Radio sam po pravilima službe. Nikog nisam maltretirao i tukao”, izjavio je Ninković, koji je u dobojskom zatvoru radio od 1985. do penzionisanja 2000. godine.
Ninković je negirao navode svjedoka Optužbe Mirze Lišinovića da ga je jednom udario šakom u glavu.
“On kaže da sam ga udario šakom. Moguće da sam ga odgurnuo”, rekao je optuženi.
Bivši stražar u dobojskom zatvoru kazao je i da nije bio u smjeni kada su preminuli zatvorenici Jozo Matanović i Marko Kikić.
“Kolega Petričević mi je ispričao da je Matanović donesen iz MUP-a u ćebetu. Bio je sav polomljen. To nisam vidio… Nisam bio u smjeni kad je umro Marko Kikić. Šef je naredio istragu i uzimao izjave od stražara koji su bili u smjeni”, rekao je Ninković.
Na pitanje Tužilaštva o rezultatima te istrage, Ninković je odgovorio da “niko nije ostao bez posla” te da mu nije poznato da li je protiv nekog vođen disciplinski postupak.
Kazao je da se dešavalo da zatvorenici budu odvođeni iz zatvora, uključujući i odlazak na rad te da se poslije toga neki nisu vratili.
“Dešavalo se da se neko ne vrati, i mi smo to evidentirali”, naveo je Ninković.
Rekao je i da mu nisu poznati detalji oko odvođenja Avde Kutrovića te da nije primijetio nikakve vidne povrede na zatvoreniku Šabanu Ibrakoviću.
Ninković je ispričao i da su stražari bili nemoćni da se suprotstave pripadnicima “Crvenih beretki”, koji su bez naloga dovodili i odvodili ljude.
“Tražili smo od upravnika da nas zaštiti. To je trajalo dok nije donijeta ceduljica s potpisom nekog njihovog glavnog”, kazao je optuženi.
Branislav Ninković je optužen da je od maja 1992. do marta 1993. godine u prostorijama zatvora učestvovao u mučenju i zlostavljanju uhapšenih civila nesrpske nacionalnosti, što je za posljedicu imalo velike psihičke i fizičke patnje, tjelesno povređivanje i smrt zatvorenika.
Odbrana je uložila i materijalne dokaze, dokumente iz dobojskog zatvora, te najavila da će na narednom ročištu biti predstavljena zatvorska knjiga evidencija.
Suđenje se nastavlja 11. maja.
