This post is also available in: English
On je kao netačno okvalifikovao svjedočenje Branka Vojičića, koji je rekao da je vidio optuženog kako “Mušana, Gara, Hajrudina Šarančića i Žifu Mutilovića” postrojava ispred zida i kako im naređuje da drže ruke iznad glave.
Vuković je kazao da nikada nije obavljao dužnost u Domu Armije u Nevesinju i da je svjedočenje Vojičića lažno, te posljedica lične netrpeljivosti.
“Sredinom juna 1992. sam bio u Brsteniku. Oštećene nikada nisam vidio. Nismo kontaktirali ni poslije rata. Poznati su mi Milan Đerić i Branko Vojičić. Branku sam bio kontrolor u fabrici, od tada smo u sukobu”, ustvrdio je Vuković.
Okružno tužilaštvo u Trebinju tereti Vukovića da je 17. juna 1992. godine u Domu JNA u Nevesinju nečovječno postupao prema civilima Senadu, Hajrudinu, Mušanu i Hajru Šarančiću iz sela Čanje.
U završnoj riječi je tužiteljica Bojana Marković rekla da su svjedoci kazali kako je optuženi postrojavao oštećene, a potom ih više od dva sata udarao i vrijeđao na nacionalnoj osnovi.
Nakon toga, Šarančići su vojnim kamionom odvezeni u kasarnu u Bileći, te su nakon 63. dana razmijenjeni na području Stoca.
Branilac Jovan Čokorilo je u završnom obraćanju kazao kako Optužba nije iznijela nijedan dokaz da je optuženi privodio ili naređivao da se civili privode.
Odbrana ne spori da se događaj i zbio, ali kako je rekao Čokorilo, opis počinioca je neodređen ili, čak, u suprotnosti sa izgledom optuženog.
Izricanje presude zakazano je za petak, 13. mart.
