Članak

Javno svjedočenje ili zaštita intimnog života optuženog

29. Decembra 2014.00:00
Nedavne odluke Suda BiH da neka suđenja za ratne zločine zatvori za javnost zbog zaštite intimnog života optuženika nailaze na strogu osudu predstavnika žrtava i nevladinih organizacija.

This post is also available in: English (English)

Iako već deset godina Sud BiH radi na predmetima ratnih zločina, ove jeseni je prvi put u dva predmeta seksualnog zlostavljanja donio odluku da se isključi javnost zbog zaštite intimnog i porodičnog života optuženog. 

Ove odluke su donesene na prijedlog Odbrane optuženih, a kako pojašnjavaju iz Odjela za odnose sa javnošću Suda BiH, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku BiH, koji to omogućuje.

Advokati koji rade na predmetima ratnih zločina napominju da je ova zakonska odredba postojala i ranije u zakonu, ali imaju različite stavove da li se treba koristiti ili ne.

 “U nekim situacijama, optuženi ili njegov branjenik mogu tražiti da se isključi javnost ukoliko smatraju da bi javnim svjedočenjem neke osobe moglo doći do ugrožavanja privatnog života stranaka. Takva situacija se može odnositi, ne samo lično na optuženog, već i na njegovu porodicu, odnosno suprugu i djecu, posebno u slučajevima silovanja”, kaže advokatica Lejla Čović.

Sprečavanje zločina

Odluka o isključenju javnosti po prvi put je donesena u novembru ove godine na suđenju za silovanja i seksualna zlostavljanja srpskih žrtava počinjena na području Odžaka.

Predsjednik regionalnog udruženja logoraša za Posavinu Vlado Dragojlović ističe da su svjedokinje u tom slučaju željele javno govoriti, zbog čega je izuzetno razočaran odlukom Suda BiH.

“U ovom slučaju, kada su u pitanju žrtve silovanja, mislim da njihovo pravo da javno svjedoče mora biti neprikosnoveno i jako mi je žao što im to nije dopušteno”, objašnjava Dragojlović.

Iz Suda BiH kažu da “procesne” odluke ne mogu komentarisati do presude, a iz Državnog tužilaštva ističu da “poštuju odluku Suda BiH jer se radi o optužbama za seksualno zlostavljanje”.

Zbog zaštite intimnog života optuženih, javnost je isključena na suđenju Marijanu Brnjiću, Martinu Barukčiću, te Pavi i Iliji Glavašu, optuženima za silovanje, zlostavljanje, ponižavanje i prijećenje ženama srpske nacionalnosti u Odžaku, te na suđenju Josipu Toliću za slične zločine počinjene u Odžaku i Bosanskom Brodu.

Također, javnost je isključena zbog zaštite intimnog života optuženog i na suđenju Gligoru Begoviću, optuženom za zločin u Bijeljini. Pravnici ističu da će se to sve češće dešavati. 

Na suđenju Brnjiću i ostalima, svjedokinja je tražila da svjedoči javno, ali Sudsko vijeće je drugačije odlučilo, pozivajući se na zaštitu intimnog života optuženih. 

“Optuženi 22 godine hodaju slobodno širom Evrope i nisu nikada bili ugroženi, a niko ne vodi računa o pravima žrtava i njihovoj ugroženosti”, kaže Dragojlović.

S njim se slaže i predsjednica udruženja “Žena – Žrtva rata” Bakira Hasečić, koja ističe da nije fer da Sudska vijeća štite interese optuženika više od interesa žrtava najtežih zločina.

“Treba ispoštovati volju svjedoka i žrtve i čestitati joj na hrabrosti. Samim javnim govorenjem će ohrabriti druge da prekinu šutnju, što je valjda svima cilj. Sve je usmjereno u pravosuđu prema optuženicima, koji imaju zaštitu, u odnosu na nas žrtve. Za nas preživjele je najveći uspjeh da se čuje istina žrtava i svjedoka”, objašnjava Hasečić.

Ona dodaje da se javnim svjedočenjem sprečava ponavljanje zločina u budućnosti.

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u BiH Anđelko Kvesić smatra da javno svjedočenje o preživjelim torturama olakšava patnju žrtvama. 

“Meni kao pravnom laiku nije jasno, ako neko želi da javnost čuje istinu i time ublaži svoju bol, zašto mu se to onemogućava”, kaže Kvesić.

Različita tumačenja

Advokatica Čović pojašnjava da Sud BiH može donijeti odluku o isključenju javnosti samo u konkretnim situacijama “koje su dobro obrazložene”, a kada se narušava intimni ili porodični život optuženika.

“U predmetima silovanja to je moguće, s obzirom da takvi iskazi nekada mogu ugroziti privatnost, ne samo optuženog, već i njegove porodice i njegove djece, naročito zbog sredine u kojoj žive. Nekada supruga i djeca optuženog mogu biti izloženi javnim osudama, i iz takvih razloga se isključi javnost”, kaže Čović.

Vlado Adamović, dugogodišnji sudija, a danas advokat, podržava odluku da se suđenja za silovanja i zločine seksualne prirode zatvore za javnost u cilju zaštite prezumpcije nevinosti i sprečavanja pritiska javnosti.

“Dobro je što je ova praksa zaživjela, i ranije je trebala. Nekada se radilo o mahalaškim presudama, jer što se više pričalo o nekim predmetima, to je veći pritisak javnosti i lakše se presuđuje. Treba se zalagati da se u onim postupcima koji bi se u javnosti mogli komentarisati nestručno, a vrlo su osjetljivi, ograniči dotok informacija, a sve u cilju zaštite života i optuženih i oštećenih”, objašnjava Adamović.

S druge strane, advokat Radivoje Lazarević, koji je branio Veselina Vlahovića zvanog Batko – osuđenog na 42 godine zatvora zbog ratnog zločina koji uključuje višestruka silovanja počinjena 1992. na području Sarajeva – ne smatra da bi se javnost trebala isključivati s osjetljivih suđenja.

“Ja sam za varijantu da se ne isključuje javnost prevashodno zbog ozbiljnosti situacije u kojoj se optuženi nalazi. Ta ozbiljnost zahtjeva da optuženi mora biti svjestan posljedica da se u toku postupka mogu iznijeti neke stvari koje su lične prirode”, kaže Lazarević.

On dodaje da je to, po njemu, više “moralno i etičko, nego pravno pitanje ”.   

Na suđenju Brnjiću, Barukčiću, te Pavi i Iliji Glavašu, kada je po prvi put donesena odluka o isključenju javnosti, Sudsko vijeće je dozvolilo predstavnicima nekoliko nevladinih organizacija koje pružaju podršku žrtvama da ostanu u sudnici.

Među tim organizacijama su bile i predstavnice Asocijacije protiv nekažnjivosti (TRIAL) i “Snaga žene”, koje pružaju pravnu i psihološku podršku žrtvama.

Predstavnica TRIAL-a Selma Korjenić ne podržava odluku da se javnost isključi sa svjedočenja žrtava zbog zaštite intimnog života optuženih.

“U našem zakonodavstvu i praksi još uvijek se daje primat interesima optuženih za ratne zločine, pri čemu su žrtve često stavljene na drugo mjesto. To ukazuje na potrebu unaprijeđenja zaštite žrtava, a posebno osjetljivih svjedoka, poput onih koji su doživjeli seksualno nasilje u ratu”, smatra Korjenić.

Predsjednica udruženja “Snaga Žene” Branka Antić-Štauber kaže da su javna svjedočenja o seksualnim zločinima ključna za borbu protiv stigme u društvu.

“Javno svjedočenje je ključno za rehabilitaciju preživjelih. U psihološkom smislu je važno da dobiju potvrdu, da se na neki način opravdaju porodici, da dobiju samopouzdanje i svijest da nakon toga mogu ići u proces psihološkog oporavka i rehabilitacije”, zaključuje Antić-Štauber.

Denis Džidić


This post is also available in: English (English)