Članak

Prijetnje svjedocima bez istraga

6. Novembra 2014.00:00
Iako se svjedoci žale na prijetnje koje im se upućuju, a nerijetko su to razlozi Tužilaštva BiH za određivanje pritvora osumnjičenima za ratne zločine, još uvijek ne postoji nijedna optužnica za takva djela.

This post is also available in: English

U Tužilaštvu BiH ne žele reći da li postoje istrage za prijetnje koje su upućene svjedocima, a advokati ističu da su više puta zahtijevali da se to istraži.

Svjedok na suđenju za zločin počinjen u Bileći rekao je Sudskom vijeću da neće dati adresu na kojoj živi jer su mu upućene prijetnje i strah ga je. Postoji i slučaj kada je svjedokinja preminula nakon što je primila prijetnje.

Predstavnici udruženja žrtava, kao i advokati, naglašavaju da su svjedoci koji su imali zaštitne mjere što su uključivale i zaštitu identiteta, najviše izloženi prijetnjama jer se otkriju imena i prezimena tih osoba. 

“Poznate su mi situacije da su ljudi pronalazili zaštićene svjedoke i da su imali određenih problema, verbalnih i fizičkih. Posljedice, nažalost, trpe svjedoci”, kaže advokat Radivoje Lazarević.

U Sudu BiH tvrde da se identitet zaštićenog svjedoka na suđenjima ne otkriva često. Nekada identitet otkrije optužba, nekada odbrana, a nerijetko i sam svjedok. U većini slučajeva sudska vijeća upozore javnost da je otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka krivično djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora.

Za otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka Sud BiH je donio jednu presudu, a osuđeni su urednik i novinar magazina “Bum”, na uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora.

Stvarne ili nestvarne prijetnje

Primjere otkrivanja identiteta zaštićenih svjedoka u sudnici najčešće primijete novinari BIRN – Justice Reporta koji prate suđenja za ratne zločine, kao i monitori iz OSCE-a BiH. Također, nerijetko na suđenjima budu porodice optuženih, bivši saborci, žrtve ili predstavnici udruženja.

Kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine predviđena je i za onog ko otkrije identitet osobe koja je pružila ili treba pružiti dokaz pred institucijama BiH, a što se po zakonu ne smije objaviti ili je odlukom Suda BiH ili ovlaštenog lica proglašeno tajnim podacima.

Prema Krivičnom zakonu BiH, ko koristi fizičku silu, prijetnju, zastrašivanje, obećava, nudi ili daje nedopuštenu korist kako bi naveo na davanje lažnog iskaza ili izvođenje dokaza u krivičnom postupku kaznit će se kaznom zatvora u trajanju najmanje tri godine.

Ponekad se svjedoci na suđenjima požale da su imali prijetnje, ali i fizičke boli. Kada je takav slučaj u pitanju, u Odjelu za podršku svjedocima Suda BiH kažu da sačine službenu zabilješku i upute je sudskom vijeću ili tužiocu, ako je riječ o svjedoku Tužilaštva BiH.

“Ukoliko se radi o zaštićenim svjedocima, službenu zabilješku upućuju Jedinici za zaštitu svjedoka Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) koja je zadužena za konkretne slučajeve prijetnji i njihovo istraživanje”, navode u Sudu BiH.

U Tužilaštvu BiH nisu željeli govoriti o istragama za prijetnje upućene svjedocima, dok u SIPA-i kažu da u proteklom periodu nisu zaprimili takve zabilješke od Odjela za podršku svjedocima Suda BiH.

“Postoji nekoliko prijavljenih slučajeva kada su zaštićeni svjedoci kontaktirali Odjel za zaštitu svjedoka SIPA-e tim povodom. Broj takvih slučajeva je veoma mali u odnosu na ukupan broj svjedoka kojima su pružene mjere zaštite”, navode iz SIPA-e i dodaju da su potom poduzimane mjere u vidu davanja instrukcija svjedocima, evidentiranja takvih okolnosti, te vršenja potrebnih operativno-bezbjednosnih provjera na terenu.

SIPA navodi da je u svim slučajevima u kojima su to okolnosti zahtijevale, obavještavan nadležni tužilac Tužilaštva BiH, koji je zadužen za provođenje istrage u konkretnom slučaju.

Na velikom broju ročišta pred Sudom BiH, Tužilaštvo BiH govori o prijetnjama upućenim svjedocima ukoliko traže da se odredi pritvor.

Na ročištu po prijedlogu Tužilaštva BiH za određivanje pritvora Marijanu Brnjiću, Iliji i Pavi Glavašu te Martinu Barukčiću, optuženima za zločin počinjen u Odžaku, tužilac je kazao da je jedna od svjedokinja preminula nakon poziva i prijetnji koje joj je neko uputio.

Advokatica Vasvija Vidović smatra da sve te prijetnje nisu stvarne, te da često sve ostaje na neistraženim navodima. Ona ističe da je lično insistirala da se prijetnje, ako ih ima, istraže.

“Rečeno je da je moj klijent zvao telefonom nekoga, pa sam ja insistirala da se to istraži. Čini mi se da je tad moj klijent bio u pritvoru i jednostavno se moglo provjeriti da li se broj pritvora nalazi u listingu telefona tog čovjeka”, pojasnila je Vidović, istaknuvši da Tužilaštvo niti Sud to nisu istražili.

Prema njenim riječima, SIPA također manipuliše službenim zabilješkama o prijetnjama jer navode da su svjedoci kazali da im se prijetilo, a isti su to porekli u sudnici.

Zaštićeni Pero

Advokati Petko Pavlović i Radivoje Lazarević kažu da se u masi slučajeva identitet zaštićenog svjedoka sazna i prije regularnih tokova otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka.

“Ne znam predmet u kome se nije znalo ko su zaštićeni svjedoci”, ističe Lazarević.

U Misiji OSCE-a, koja prati procesuiranje ratnih zločina, kažu da otkrivanje ličnih podataka zaštićenih svjedoka nije rijetka pojava na suđenjima pred Sudom BiH, što može dovesti do utvrđivanja njihovog identiteta.

“Na saslušanjima se otkrije ime i prezime zaštićenog svjedoka”, navode u OSCE-u i dodaju da većina otkrivenih informacija koje omogućuju identificiranje zaštićenih svjedoka jeste rezultat greške koju počini Sud, tužilac ili tužena strana.

Tužilac u predmetu Dragana Šekarića, optuženog za zločin počinjen u Višegradu i Goraždu, nekoliko puta je otkrio identitet zaštićenog svjedoka. U ovom predmetu Sud BiH je optuženom Šekariću odredio pritvor jer se, između ostalog, nalazio sa svjedocima te upućivao prijetnje zaštićenim svjedocima S-2 i S-4.

U Sudu BiH navode da se nerijetko dešava da Tužilaštvo BiH u svojim optužnicama, opisujući događaj za koji se optuženi tereti, napiše puno ime i prezime oštećenog, a tokom suđenja taj oštećeni kaže da je u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) svjedočio pod određenim mjerama zaštite.

Svi svjedoci koji su pred MKSJ-om imali određene mjere zaštite, imaju ih i u sudovima u BiH, kako se ne bi kršile odluke tog suda. Međutim, nerijetko i sami svjedoci otkriju svoj identitet.

“Svjedoci nekada sami kažu: ‘Pero, zašto si to uradio?’ Samim time otkriju svoj identitet, a javnost je već bila prisutna i na neki način to je nepopravljivo. Nakon toga sudije obično upozore i svjedoka i prisutne u sudnici da zanemare to, ali šteta je već učinjena”, kaže advokatica Lejla Čović, ističući da nije imala situaciju da je namjerno otkriven identitet zaštićenog svjedoka.

U drugim zemljama se prijetnje i utjecaj na svjedoke također događaju, ali advokatica Vidović, koja je branila u predmetu ratnog zločina u Norveškoj, kaže da se to odmah istražuje.

“Nažalost, pred domaćim pravosuđem praksa nije ni približna onoj koju imaju sudovi u Norveškoj. Pod hitno bi se trebalo nešto promijeniti”, zaključuje Vidović.

Džana Brkanić


This post is also available in: English