Članak

Odvajanje muškaraca u Potočarima

16. Jula 2014.00:00
U nastavku suđenja za genocid počinjen u Srebrenici, svjedok Tužilaštva BiH je kazao da je vidio odvajanje muškaraca u Potočarima te njihovo odvođenje u “bijelu kuću”.

This post is also available in: English (English)

Transkript svjedočenja holandskog oficira Vincenta Egbersa na suđenju pred Haškim tribunalom 2006. godine Tužilaštvo BiH je uložilo na zajedničkom suđenju u dva predmeta pred Sudom BiH.
Odbrane Ostoje Stanišića i Marka Miloševića, kao i Aleksandra Cvetkovića, unakrsno su ispitale svjedoka putem videolinka.
Egbers je rekao da je u Srebrenicu došao kao poručnik Holandskog bataljona, kome je misija bila da zaštiti civile unutar enklave. On je kazao da je dužnost stanovnika zaštićene zone bila predaja oružja.
Na pitanje Miloša Perića, branioca Ostoje Stanišića i Aleksandra Cvetkovića, Egbers je odgovorio da je vidio Nasera Orića u Srebrenici, ali da ne zna za neku veću vojsku ili organizovanje Bošnjaka.
On je također naveo da je čuo priče da su ljudi iz enklava izlazili i napadali srpska sela i civile, a potom se vraćali pod zaštitu u enklavu.
Orića, nekadašnjeg komandanta snaga Armije BiH (ABiH) u Srebrenici, Tribunal u Haagu je pravosnažno oslobodio krivice za zločine počinjene u Srebrenici.
Svjedok Egbers je naveo da je vidio odvajanje muškaraca od njihovih porodica u Potočarima, a da su mu pripadnici srpskih snaga kazali da provjeravaju da li eventualno posjeduju oružje ili da li su neki od njih počinili ratne zločine protiv srpske vojske i civila.
On je rekao da je bio u pratnji dva konvoja sa ženama i djecom, od Potočara do Kladnja, te da je u Novoj Kasabi vidio zlostavljane bošnjačke mladiće.
Stanišiću i Miloševiću se sudi za ubistva počinjena na brani kod Petkovaca (općina Zvornik), gdje je sredinom jula 1995. godine strijeljano oko 1.000 ranije zarobljenih Srebreničana, a Cvetkoviću za pogubljenje preko 900 muškaraca i dječaka na Branjevu (općina Zvornik).
Suđenje Cvetkoviću će se nastaviti 19. augusta, a Stanišiću i Miloševiću 23. jula.

Džana Brkanić


This post is also available in: English (English)