This post is also available in: English
Adžić je ispričao da je jednog dana u ljeto 1993. bio u bazi i pio alkohol sa drugim pripadnicima svoje jedinice.
“Ja sam bio ranjen u ruku, ali sam se svojevoljno iz bolnice vratio. Nisu me slali na teren i nisam dužio oružje. Neko iz grupe mi je rekao da me ranio Nermin Purak i da on leži ranjen u osnovnoj školi. Moj rođak Veljko Adžić me poveo tamo i sjećam se samo da smo ja i Veljo ušli u učionicu i da sam se nadnio iznad Purka. Nisam dužio pištolj, neko mi ga je dao… Može biti da sam upucao Purka”, prisjetio se Adžić.
Prema riječima optuženog, u prostoriji s njim su bili Jasmin Malićbegović i Semir Derlić, koje zna iz viđenja, ali s njima nije razgovarao.
“Ne sjećam se da sam razbio infuziju, da sam prijetio nekom drugom ili da je bilo više pucnjeva… Puno toga se ne sjećam. Kada smo tu došli, ja nisam ništa shvatao, pucao sam, ali se ni toga dobro ne sjećam. Nakon nekoliko dana sam ranjen po drugi put, a Veljko je poginuo. Brzo nakon toga obratio sam se ljekaru zbog psihičkih problema. Danas sam ratni vojni invalid”, dodao je Adžić.
Adžić, nekadašnji pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je da je u junu 1993. godine došao sa još jednim pripadnikom HVO-a u školu, gdje su bili smješteni ranjeni pripadnici Armije BiH (ABiH) u Žepču, prišao krevetima gdje su dva ranjenika primala infuziju, razbio infuziju i, uz stalno zastrašivanje žrtava, pucao u ranjenika koji je primao infuziju, te mu nanio još jednu prostrijelnu ranu.
Suđenje će biti nastavljeno 22. septembra.
