Babić protiv dobrovoljaca

Prvi svjedok Odbrane Rodoljub Đukanović, koji je sredinom aprila 1992. u Bratuncu bio predsjednik Izvršnog odbora Općine, kazao je da su u tom periodu u Bratunac došli dobrovoljci pod komandom izvjesnog Žana.

“Bio je to period nereda, haosa, dolaska izbjeglica, sporadičnih incidenata i napete situacije”, kazao je Đukanović.

Prema njegovim riječima, dobrovoljci su se ponašali bahato. Uskoro je formiran Krizni štab, čiji je član i sam bio, te donesena odluka o protjerivanju paravojnih formacija iz Bratunca. Ova se odluka, kako je rekao Đukanović, nije uspjela provesti.

“Savo Babić nije bio član Kriznog štaba, niti SDS-a”, izjavio je Đukanović i dodao kako su Babića predložili da formira jednu jedinicu koja bi bila sastavljena od bratunačkih “uglednika”.

On je kazao kako je vidio da su Bošnjaci dovedeni na stadion, a potom je čuo da je dio njih uz pratnju dobrovoljaca odveden u školu. Čuo je i za ubistva kraj Drine, koja su, kako je rekao, radili dobrovoljci, ljudi bez identiteta, nadimaka Makedonac, Bane i Đole.

“Savo Babić nije u tome učestvovao. On je imao problema jer se suprotstavljao dobrovoljcima”, ispričao je Đukanović.

Tužilac Predrag Tomić nastojao je osporiti kredibilitet ovog svjedoka kazavši da je Đukanović bio svjedok Radovana Karadžića, kome se, kao bivšem predsjedniku RS-a, pred Tribunalom u Haagu sudi za genocid i druge zločine počinjene u BiH.

Tužilaštvo BiH tereti Savu Babića da je u maju 1992. godine, kao komandir Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u bratunačku školu “Vuk Karadžić”.

Na suđenju su također svjedočili Stojan Milovanović i Miodrag Josipović, koji su bili pripadnici Vojne policije pod komandom Save Babića.

Milovanović je rekao kako su bili nenaoružani i nisu imali opremu i opasače, te da nisu sigurno učestvovali ni u kakvoj akciji u selima Hranča, Glogova i drugima.

On je kazao kako se Babić suprotstavljao dobrovoljcima i da je to lično vidio.

“On je vikao da ga svi čuju. Govorio je da niko ne smije biti hapšen, niti ubijen, ako mu to sudom nije određeno”, naveo je Milovanović.

Svjedok Josipović je rekao kako im je ulazak u bratunačku školu bio zabranjen, te da su dobrovoljci bili “bog i batina”.

Josipović se prisjetio kako mu je Miroslav Deronjić jednom kazao da ide po Babića kući. Zamolio je Babića da obavijesti ljude u školi da idu na razmjenu, jer je svima ostalima bilo neugodno zbog postupaka prema zatvorenicima.

Sud u Haagu je 2003. osudio Deronjića na desetogodišnju kaznu zatvora, nakon što je priznao krivicu za smrt više od 60 Bošnjaka iz sela Glogova u maju 1992. godine. Deronjić je 2007. umro u zatvoru u Švedskoj.

Posljednja svjedokinja Odbrane, Grozda Frančić je rekla kako Babića poznaje 40 godina i da joj je on pomogao tokom rata i sačuvao njegog muža i sina, koji su Hrvati.

“Pomagao je i muslimanima, zaštitio četiri muslimanske kuće u ulici“, izjavila je Frančić i dodala kako je Babićeva žena hranila komšije muslimane.

Vijeće je isključilo javnost u dijelu u kome je svjedokinja opisivala način na koji su dobrovoljci maltretirali Babićevu porodicu.

Dokazni postupak Odbrane je završen ulaganjem materijalnih dokaza, među kojima je i potvrda da Babić nije bio član Srpske demokratske stranke (SDS) do 1995. godine.

Iznošenje završnih riječi Tužilaštva BiH zakazano je za 2. decembar.