Zamjena identiteta ubice

Smiljan Bulajić se prisjetio da je u augustu 1993. godine bio u blizini kada je čuo “kuknjavu” iz kuće Ivana Pravdića, pa je otišao da vidi o čemu je riječ.

“Vidio sam da je Ivan poginuo, pa je zbog toga bio plač i jaukanje. Tamo sam zatekao Franju Pravdića i Ivanovu porodicu, a potom je kao furija u hodnik uletio Stipo Pravdić, Franjin stric, koji je Franju zvao da idu pobiti balije koje su ubile Ivana, da ga osvete i nazivao ga pogrdnim imenima i kukavicom. Stipe je bio maskiran po licu, u uniformi, i imao je automatsku pušku”, ispričao je Bulajić.

Prema njegovom iskazu, u kući se zadržao kratko, a Franjo Pravdić je tu ostao nakon njega. Svjedok je kazao da je nedugo potom čuo pucnjavu.

“Na to nisam obratio pažnju, jer se u blizini svakodnevno čula pucnjava zbog blizine linija. Kasnije mi je brat rekao da je Stipo pobio neke zarobljenike. Tek kad je podignuta optužnica čuo sam da se govori da je to uradio Franjo, a ja znam da nije to uradio on, nego drugi čovjek i svako to zna. Stipo je sličan Franji po godinama i konstituciji, samo je Franjo imao dužu kosu, a Stipo je ošišan bio skoro na nulu”, prisjetio se Bulajić.

Optužnica tereti Pravdića da je, kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), 5. augusta 1993. godine ubio dvojicu ratnih zarobljenika – braću Edina i Ediba Fejzića.

Na ovom ročištu u korist Odbrane je svjedočio i Mirko Tubak, koji se prisjetio da je u augustu 1993. bio u kući pokojnog Ivana jer je čuo jauke i plač.

“Nakon mene je stigao Smiljan, a malo kasnije Stipo Pravdić. Tog dana sam čuo dva ili tri kratka rafala neposredno nakon što je Stipo ljutito otišao. Nakon nekoliko dana, sreo sam Stipu Pravdića, koji mi je rekao da je pobio balije da osveti bratića”, rekao je Tubak, dodavši da je Stipo Pravdić smrtno stradao u šumi prije nekoliko godina.

Suđenje se nastavlja 3. decembra, kada će u svoju korist svjedočiti optuženi Pravdić, te će biti izvedene završne riječi Tužilaštva i Odbrane.