Članak

Vidljivost pravde osigurava pravičnost suđenja

2. Oktobra 2013.00:00
Vasvija Vidović, dugogodišnja advokatica koja posjeduje pravno iskustvo pred domaćim ali i međunarodnim institucijama, piše o neophodnosti javnosti krivičnog postupka, te negira kritike da se svjedoci mogu spremiti za svjedočenje na osnovu medijskih izvještaja.

This post is also available in: English (English)

Krivični postupak u BiH je izgrađen na načelima javnosti, usmenosti i neposrednosti. Iz odredaba Zakona o krivičnom postupku BiH, ali i međunarodnih dokumenata, jasno proizlazi da je javnost pretresa jedno od osnovnih načela krivičnog postupka. Ovo načelo je, prije svega, sadržano u članu 6., stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja, prema Ustavu BiH, ima primat nad svim zakonima i direktno se primjenjuje u BiH. 

Komisija za ljudska prava je u predmetu “Van Meurs protiv Holandije” zauzela stav da suđenje mora biti javno i usmeno, da se javnosti mora osigurati prisustvo suđenju i da je država u obavezi osigurati javnost suđenja. Upravo javnost postupka, odnosno otvorenost postupka za javnost, na najbolji se način obezbjeđuje sredstvima javnog informisanja. 

Pored toga, pružanje informacija u vezi sa sudskim postupcima, a posebno kada se radi o krivičnim predmetima, neophodno je i u cilju ostvarivanja prava javnosti da bude informisana u smislu člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koje predstavlja jedno od osnovnih načela svakog demokratskog društva, kao i uslov za napredak društva i razvoj svakog pojedinca. 

S obzirom da mediji imaju posebnu ulogu u distribuciji informacija javnosti, oni moraju imati mogućnost da informišu o aktivnostima sudskih vlasti. Pravo javnosti da dobija informacije o pitanjima od javnog interesa jeste u tom kontekstu posebno važno i ono uključuje pravo medija da slobodno izvještavaju i komentarišu funkcionisanje pravosudnog krivičnog sistema. 

Provjera sudija

Evropski sud za ljudska prava je, naprimjer, u predmetu “Prager i Oberschlick protiv Austrije” istakao da su mediji jedino sredstvo preko kojih javno mnijenje može da kontroliše i provjerava da li sudije obavljaju svoju tešku dužnost na način prikladan osnovnom cilju misije koja im je povjerena.

Zakon o krivičnom postupku BiH je preuzeo načelo javnosti postupka i decidirano naveo izuzetke, odnosno razradio pitanja isključenja javnosti sa glavnog pretresa. Tako član 234. Zakona o krivičnom postupku BiH kao opće načelo postavlja da je glavni pretres javan. Pod pojmom javnosti glavnog pretresa se podrazumijeva da raspravi pred sudovima mogu prisustvovati punoljetne osobe, što, naravno, zavisi i od kapaciteta samih sudova i mjesta u sudnicama. 

Kada govorimo o javnosti koja prisustvuje krivičnom postupku, trebamo razlikovati dvije situacije, i to tzv. opću javnost, koja se odnosi na punoljetne osobe koje nisu neposredno zainteresovane za ishod krivičnog postupka, i tzv. stranačku javnost, koja se odnosi na osobe koje su neposredno zainteresovane za ishod krivičnog postupka. 

Ovo razlikovanje ima svoje posljedice i na isključenje javnosti. Tako stranačka javnost ne može biti isključena, izuzev ako treba izvršiti neku od disciplinskih mjera, a opća javnost može biti isključena pod tačno određenim uslovima, i to:

–    ako je to u interesu državne sigurnosti;

–    ako je to potrebno radi čuvanja državne, vojne, službene ili važne poslovne tajne;

–    čuvanja javnog reda;

–    zaštite morala u demokratskom društvu;

–    osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog;

–    zaštite interesa maloljetnika;

–    zaštite interesa svjedoka. 

Treba naglasiti da je javnost uvijek isključena kada se radi o maloljetniku, bilo da je on optužena osoba ili da se saslušava kao svjedok ili oštećeni na glavnom pretresu. 

Odluku o isključenju javnosti donosi sudija, odnosno vijeće, i to ili po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka, s tim da je uvijek neophodno prethodno saslušanje stranaka. U protivnom, dolazi do bitne povrede odredaba krivičnog postupka. 

Informisanje, srž prava

Ova odluka sudije ili vijeća donosi se rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno, u svakom pojedinačnom slučaju. Ukoliko je u postupku protivno zakonu bila isključena javnost sa glavnog pretresa, to znači da je učinjena apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka.

Sloboda informisanja javnosti je srž prava predviđenih članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i Evropski sud za ljudska prava je u više predmeta raspravljao o pitanjima koja se odnose upravo na izvještavanje novinara u krivičnim postupcima, i prema shvatanjima tog suda, javnost treba obavještavati o krivičnom postupku, naravno diskretno i uza sve obzire kako to nalaže poštivanje pretpostavke nevinosti. 

Štaviše, moguća je javnost glavnog pretresa u vidu filmskog ili televizijskog snimanja, s tim da je za takva snimanja potrebno prethodno dobiti pisano odobrenje u skladu sa zakonom predviđenim postupkom. 

Komitet ministara Savjeta Evrope je donio Preporuku REC(2003)13 upravo o medijskoj distribuciji informacija u vezi sa krivičnim postupcima, gdje je kao osnovna načela prihvatio da javnost treba putem medija biti obaviještena o aktivnostima sudskih vlasti i policijskih službi, te da novinari trebaju slobodno izvještavati i iznositi komentare o funkcionisanju sudskog i krivičnopravnog sistema. 

Posebno je naglašen značaj redovnog informisanja tokom krivičnog postupka, te da novinari ne smiju biti isključeni sa suđenja, osim ako ono nije zatvoreno za javnost u skladu sa članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Zapravo, medijsko izvještavanje, pored toga što mora biti u skladu sa utvrđenim pravilima, ne može ni na koji drugi način biti ograničeno osim ako se glavni pretres ne zatvori za javnost, pri čemu je Evropski sud za ljudska prava u više predmeta insistirao da se pravo na javnu raspravu može ograničiti samo kada to okolnosti izrazito nalažu.

Pored toga, pravo na javnost postupka i pravo na informisanje ni u kojem slučaju ne dovode u pitanje zaštitu drugih osoba po pravu na privatnost ili zaštitu svjedoka ili pravičnost samog postupka, s obzirom da sudija, odnosno vijeće, u svakom trenutku može isključiti javnost sa postupka ukoliko to okolnosti zahtijevaju, a svjedoku se u svakom slučaju mogu dodijeliti mjere zaštite u smislu pseudonima.

Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka je krivično djelo i s time se na početku svakog glavnog pretresa upoznaju sve osobe prisutne u sudnici. Stoga, izvještavanje o krivičnim postupcima ne može biti ograničeno iz ovih razloga, a posebno ne iz razloga da se svjedoci navodno pripremaju za suđenja po medijskim izvještajima, kako se to u posljednje vrijeme može čuti. 

Pravo na javnu raspravu podrazumijeva i pravo optuženog da zahtijeva da se javnosti, uključujući i medije, dopusti da prisustvuje sudskom postupku. 

Pretpostavka uvijek ide u korist zahtjeva javne rasprave, a ne suprotno. 

Naime, javna priroda rasprave nudi zaštitu strankama u sporu od tajnog provođenja pravde bez nadzora javnosti. Ona omogućava sredstvo za održavanje povjerenja javnosti u provođenje pravde i same sudove. 

Vidljivost pravde doprinosi osiguranju pravičnosti suđenja, namjeni člana 6. za koju se smatra da je od temeljne važnosti u demokratskom društvu. Javna rasprava također dopušta novinarima da obavljaju svoju ključnu ulogu tzv. “budnoga oka javnosti”, što je zaštićeno i članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima. 

Povjerenje javnosti

Sasvim je jasno da je smisao odredbi Zakona o krivičnom postupku BiH i članova Evropske konvencije o ljudskim pravima, ali i sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, da se, posebno u krivičnim postupcima, osigura javnost glavnog pretresa, kako bi se suđenje provelo u skladu sa zahtjevima pravičnosti i osiguralo povjerenje javnosti u provođenje pravde i same sudove.

Predmeti koji su u postupku pred Sudom BiH izuzetno su složeni i izazivaju veliku pažnju i interesovanje javnosti. Smatramo da upravo informacije o ovim predmetima trebaju biti dostupne javnosti u što većem broju. Takvu praksu je provodio i provodi i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 

Zapravo, u cilju praćenja rada Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda, uspostavljen je i “Sense – Tribunal”, posebni projekat novinske agencije SENSE. Ova agencija na dnevnoj bazi izvještava o radu tribunala i čak direktno prenosi određena suđenja, sve u cilju informisanja javnosti, osigurnja javnosti suđenja, ali i pravičnosti suđenja. 

Prisustvo predstavnika medija suđenjima osigurava i umnogome doprinosi pravičnosti suđenja i štiti osnovna ljudska prava, kako prava optuženih osoba, tako i prava svih zainteresiranih i cjelokupne javnosti. 

Na ovaj način se posebno štite prava žrtava i oštećenih u postupcima. Decidirano predviđanje izuzetaka u kojima se može odstupiti od načela javnosti postupka štiti prava svih učesnika i zainteresovanih strana u postupku, ali štiti i od proizvoljnosti pri donošenju odluka da se isključi javnost. Sve ovo doprinosi samo unapređenju demokratičnosti društva i njegovom razvoju u tom pravcu.

Vasvija Vidović


This post is also available in: English (English)