Lagano umirati ili otići iz Srebrenice

on 11. jula 1995.

Franken, u to vrijeme major, izjavio je da mu je pukovnik Radislav Janković iz Glavnog štaba VRS-a, nedugo poslije pada Srebrenice, rekao da je zarobljeno 6.000 bošnjačkih muškaraca, u vrijeme kada ih je još oko 1.000 bilo oko baze Ujedinjenih nacija (UN) u Potočarima.

Mladić, kao komandant VRS-a, optužen je za genocid nad više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, kao i za progon njihovih porodica iz Srebrenice.

Opisujući “izbor” s kojim su se suočile desetine hiljada izbjeglica iz Srebrenice, koje su poslije pada enklave utočište potražile oko baze UN-a u Potočarima, Franken je rekao da su oni mogli “ostati tako u gomili, bez hrane i vode”, na velikoj vrućini i “lagano umirati” ili “otići”.

Prema riječima svjedoka, holandski oficiri pratili su prva dva konvoja sa izbjeglicama 12. jula 1995, ali su im to zatim onemogućili pripadnici VRS-a.

Franken je izjavio da je bio očevidac razdvajanja muslimanskih muškaraca od žena i djece. Pripadnici VRS-a, kako je kazao svjedok, te su muškarce zatvarali u “bijelu kuću” u Potočarima, a potom ih prebacivali u Bratunac. Njihove torbe i lične predmete, rekao je svjedok, srpski vojnici su spalili.

“VRS je ‘plave šljemove’ prethodno onemogućila da zaštite izdvojene muškarce”, kazao je svjedok, dodavši da je sačinio spisak sa imenima 251 muškarca zatvorenog u “bijelu kuću”, koji je dostavio višoj komandi UNPROFOR-a sa zahtjevom da bude objavljen.

Zbog sprečavanja pripadnika UNPROFOR-a da prate konvoje i istraže zlostavljanje zarobljenih muškaraca, Franken se više puta žalio pukovniku Jankoviću, ali bez rezultata.

Svjedok je izjavio i da je 12. i 13. jula “dobio izvještaje o pogubljenjima” muslimanskih muškaraca, preciziravši da su njegovi vojnici pronašli devet tijela, kao i da je jedan od njih bio očevidac jednog ubistva.

Potvrđujući da je na zahtjev pukovnika Jankovića 17. jula 1995. potpisao izjavu da je evakuacija Bošnjaka bila sprovedena u skladu sa međunarodnim propisima, Franken je rekao da je to učinio da bi VRS dozvolila evakuaciju 59 ranjenika iz Srebrenice. Tu izjavu nazvao je “glupošću, zato što izbjeglice nisu imale izbora”.

“Uoči napada na Srebrenicu, a naročito u ljeto 1995. godine, VRS je terorisala konvoje sa humanitarnom pomoći za civile, gorivom i opremom za UNPROFOR, zbog čega je sposobnost holandskih vojnika da obave zadatak bila znatno umanjena”, posvjedočio je Franken.

Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Miodrag Stojanović, Franken je potvrdio da Srebrenica nije bila demilitarizovana, suprotno sporazumu zaraćenih strana iz 1993. godine.

Svjedok je precizirao da je 28. divizija Armije BiH (ABiH) imala “4.000–4.500” komada pješadijskog naoružanja, kao i da su njeni pripadnici u maju 1995. dobili nove automatske puške i opremu. Na sabirnom punktu UNPROFOR-a bilo je oko 200 pušaka, kao i dva tenka ABiH.

Upitan kako je oružje ulazilo u enklavu, Franken je kazao da su njegovi vojnici noću “čuli helikoptere”, ali da “nisu mogli ustanoviti” i “nisu imali dokaze” da je tim letjelicama dopremljeno oružje. Istovremeno, svjedok je, kako je rekao, imao informacije, ali “ne i dokaze” o isporukama vojne opreme “američkog tipa” na aerodrom u Tuzli.

Holandski oficir je kazao i da su napadi ABiH iz Srebrenice na VRS i srpska sela u okolini “apsolutno” predstavljali kršenje sporazuma o demilitarizaciji enklave.

Mladić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima, kao i za uzimanje međunarodnih pripadnika za taoce.

Nastavak suđenja Mladiću zakazan je za 8. maj.