This post is also available in: English
štićene zone.
Dragomir Vasić, svjedok Tužilaštva BiH, rekao je da je, nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, saznao da je Ratko Mladić, tadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), izdao naredbu za likvidaciju zarobljenih Bošnjaka.
“Bio sam kod Miroslava Deronjića, i tu sam prvi put vidio Bearu. On je rekao da je došao sa zadatkom da se likvidiraju svi zarobljenici i da je to naredba njegovog šefa, generala Mladića”, kazao je Vasić.
Ovaj svjedok je dodao i da je za ubistva oko 1.000 Bošnjaka u Kravici počinjena 13. jula saznao narednog dana od Ljubomira Borovčanina, koji je tada bio na čelu posebne jedinice policije u Srebrenici.
Vasić je svjedočio na suđenju Dušku Jeviću, Mendeljevu Đuriću, Goranu Markoviću i Neđi Ikoniću, koji se terete za učešće u ubistvima i prisilnom preseljenju Bošnjaka iz Srebrenice tokom jula 1995. godine.
U optužnici stoji da je Jević bio komandant Centra za obuku na Jahorini, Đurić i Ikonić komandiri četa, a Marković komandir voda.
Zbog zločina počinjenih u Srebrenici, pred Haškim tribunalom su nepravomoćno osuđeni Ljubiša Beara, bivši načelnik za bezbjednost Glavnog štava VRS-a, na doživotni zatvor, te Ljubomir Borovčanin, nekadašnjeg komandanta združenih snaga jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS-a, na 17 godina zatvora.
Pred Tribunalom je Miroslav Deronjić, bivši predsjednik Kriznog štaba Bratunac, priznao krivicu, nakon čega je, zbog zločina počinjenih u tom mjestu tokom 1992., osuđen na 10 godina zatvora. Ratko Mladić se i dalje nalazi u bjekstvu.
Vasić je rekao da je od 11. jula u operaciji u Srebrenici angažovana i posebna policijska jedinica koju su činili pripadnici policije iz Zvornika, Drugog odreda specijalne policije iz Šekovića i Centra za obuku na Jahorini. On je istakao da nije bio uključen u tu posebnu jedinicu, ali je imao zadatak da nadređene svakodnevno izvještava o dešavanjima na terenu.
“To jutro, 12. jula, rečeno je da dio ljudstva ostane u Potočarima zbog ogromne gužve. Čuo sam da je tu ostao Duško Jević, a drugi dio otišao je na putnu komunikaciju Sandići – Konjević Polje”, rekao je Vasić.
Svjedok je objasnio da je tada dio bio upućen na putni pravac, zbog informacija da se ogroman broj vojno sposobnih, naoružanih muškaraca kreće kroz šumu na tom području.
Tužilac Ibro Bulić zatražio je od svjedoka da pojasni navode jedne od depeša, u kojoj izvještava o evakuaciji stanovništva za Kladanj i “likvidaciji oko 8.000 pripadnika Armije BiH koji su naoružani i blokirani u šumi”.
“Ne radi se tu o fizičkoj likvidaciji zarobljenika, već se misli na neutralisanje prijetnje. To jutro kad je depeša poslata, niko nije bio ni zarobljen”, rekao je Vasić.
Svjedok je potvrdio autentičnost depeša u kojima se navodi da su na putu Konjević Polje – Kasaba angažovane dvije čete MUP-a s Jahorine, kao i da učestvuju u pretresu lokaliteta Pobuđe.
Odgovarajući na pitanje Odbranâ, svjedok je rekao da je Vojna policija bila zadužena za odvajanje vojno sposobnih muškaraca u Potočarima.
Suđenje će biti nastavljeno u ponedjeljak, 30. avgusta 2010.
- Grad: Kravica
- Grad: Potočari
- Grad: Srebrenica
- Lice: Beara Ljubiša
- Lice: Borovčanin Ljubomir
- Lice: Bulić Ibro
- Lice: Deronjić Miroslav
- Lice: Đurić Mendeljev
- Lice: Ikonić Neđo
- Lice: Jević Duško
- Lice: Marković Goran 2
- Lice: Mladić Ratko
- Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)
- Predmet: Jević i ostali
- Sud Bosne i Hercegovine
