Članak

Perković: “Posljednji dani u mom kraju”

28. Augusta 2009.14:31
Svjedok Tužilaštva BiH prepoznao Stojana Perkovića u sudnici, rekavši da se 1992. godine nadao da će on spasiti njegove roditelje u selu Surovi, ali se to nije desilo te ni danas ne zna ništa o njihovoj sudbini. 

Rasim Kulić, svjedok Tužilaštva na suđenju za zločine počinjene u Rogatici, od 1992. godine traga za roditeljima Suljom i Šahom, koji su ostali u selu Surovi nakon što su ga ostali mještani, iz straha, napustili.

“Poznavao sam Stojana i bili smo dobre komšije prije rata. Bio sam siguran da će ih on spasiti, imao sam vjeru u njega. Zbog čega ih on nije spasio i doveo do nas, ne znam. (…) Volio bih kada bi bila neka mogućnost da nam se kaže gdje su nam roditelji”, kazao je Kulić, koji je optuženog Perkovića i prepoznao u sudnici.

Tužilaštvo tereti Perkovića, bivšeg komandira čete u mjestu Lađevine pri Vojsci Republike Srpske (VRS), za sudjelovanje u zločinima počinjenim u selima na području Rogatice tokom 1992. godine.

Perković se tereti i da je u junu 1992. godine zahtijevao od mještana da predaju oružje, da bi, nakon što su oni to i učinili, zajedno s drugim pripadnicima svoje jedinice uhapsio nekoliko osoba, koje je i fizički zlostavljao. Dalje u optužnici stoji da je Perković određeni broj civila poveo prema selu Lađevine, nakon čega im se gubi svaki trag.

“Raspitivao sam se za svoje roditelje i molio ljude da mi kažu šta znaju. Od Amira i Nermine Ajnadžić saznao sam da su moji roditelji, s još nekoliko mještana i djevojčicom od pet ili šest godina, bili jedno vrijeme u staroj kući Stojana Perkovića. Nermina ih je jednom posjetila, i kad je naredni put došla da ih vidi, njih više nije bilo tu. Amir mi je rekao da bi vjerovatno bili živi da nije poginuo neki čovjek na Lađevinama”, rekao je Kulić.

Događaje u Surovima tokom 1992. godine Muhamed Makaš, drugi svjedok Tužilaštva, zapisivao je u svoj ratni dnevnik, koji je nazvao “Posljednji dani u mom kraju”. Makaš je u dnevniku zabilježio i kada je, prema njegovim saznanjima, mještanima “postavljen ultimatum za predaju oružja”.

“Poštar je u selo donio pismo koje je Perković poslao i u kojem traži da predamo oružje. Mještani koji su imali oružje odnijeli su ga između 15. i 25. juna 1992. godine u Lađevine, gdje je bila komanda srpske Teritorijalne odbrane. Kad su se vratili, donijeli su potvrdu koju je Perković potpisao i litar ulja”, objasnio je Makaš.

Ovaj svjedok je kazao da je, zajedno s roditeljima i drugim komšijama, napustio Surove krajem juna 1992. godine, te da je u selu ostalo nekoliko mještana, za koje ne zna šta im se desilo.

Nastavak suđenja zakazan je za četvrtak, 24. septembar 2009. godine.

Povezani članci