Članak

Pelemiš i Perić: Odsustvo komandanta

26. Marta 2009.00:00
Bivši komandant Prvog bataljona Zvorničke brigade imenovao optužene Momira Pelemiša i Slavka Perića kao članove “komande” svog bataljona.

This post is also available in: English

Milan Stanojević, svjedok Tužilaštva na suđenju za genocid u Srebrenici i bivši komandant Prvog bataljona Zvorničke brigade, kazao je kako je u julu 1995. godine vršilac dužnosti komandanta bio Momir Pelemiš, a Slavko Perić pomoćnik komandanta za bezbjednost.

“Kad sam god bio odsutan, Pelemiš je imao sve ovlasti kao i ja. Idući po sistemu komande bio je moj oficir za bezbjednost, a to je Perić”, pojasnio je svjedok.

Prema navodima optužnice, Pelemiš i Perić se terete da su 15. i 16. jula 1995. godine “planirali, naredili i pomagali” ubistva oko 1.200 Srebreničana na području Vojne ekonomije Branjevo, koji su prvobitno bili zatvoreni u školi “Kula” u Pilici, kao i ubistva oko 600 muškaraca zatvorenih u Domu Pilica, općina Zvornik.

Prema iskazu svjedoka, on je u periodu kada je počinjen masakr, mada nije mogao reći tačne datume, bio “prekomandovan” u Bratunac, da bi se u rejon odgovornosti Prvog bataljona, “u blizini sela Pilice”, vratio se “tek nakon nekoliko dana”, te je na sastanku s komandom tražio obavještenja o stanju bataljona.

Stanojević je kazao da su mu Pelemiš i Perić kazali da “bataljon nije učestvovao u bilo kakvim vanrednim aktivnostima”, niti su mu govorili o bilo kakvim zatvorenicima, osim što je saznao da su “neki manijaci” pored škole u Pilici maltretirali vozače, te jednom prilikom zaustavili i Slavka Perića.

“Po povratku s borbenih aktivnosti, isti dan sam prolazio pored Branjeva i, na dijelu ekonomije koji se koristio za žetvu, vidio sam šarene krpe i druge neuobičajene stvari kraj farme. Nazvao sam komandu brigade i tražio objašnjenje, ali su mi oni rekli da to nije moja nadležnost i da se pustim toga”, kazao je Stanojević.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok je dodao je farma u Branjevu nije bila u vlasništvu Prvog bataljona, nego da se samo koristila radi uzgajanja hrane, i da tamo nikada nije bilo raspoređenih vojnika.

“O stradanjima nekih ljudi čuo sam tek nakon rata, i to iz nekih priča po selu, oficijelno o tome ništa ne znam”, zaključio je svjedok.

Naredno ročište zakazano je za 24. april 2009. godine, kada će biti nastavljeno unakrsno ispitivanje ovog svjedoka.

This post is also available in: English