Svjedok Državnog tužilaštva je na suđenju za zločine počinjene u Bileći ispričao da mu je stražar Đaja 1992. godine stavio pištolj na glavu u trpezariji bilećkog zatvora.
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Doboju, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio da je Gornja Grapska kod Doboja granatirana, nakon čega je dio preživjelog stanovništva odveden u logor “Bare”.
Na suđenju za zločine počinjene u Brčkom, svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je u proljeće 1992. godine formirano Ratno predsjedništvo, kako bi civilna vlast mogla funkcionisati, i da je predsjednik bio optuženi Đorđe Ristanić.
Zaštićena svjedokinja Tužilaštva BiH je izjavila da je sredinom augusta 1993. godine s kćerkama odvedena u logor “Vojno” kod Mostara, odakle je više puta izvođena na silovanje i maltretirana.
Suđenje za zločine u Rogatici nastavljeno je iskazom Edina Šoše, ali je njegovo svjedočenje po odluci Suda BiH zabranjeno objavljivati u javnosti zbog zaštite identiteta zaštićenog svjedoka.
Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da su ga, skupa s ocem, u podrumskim prostorijama u sarajevskom naselju Alipašino Polje tokom juna 1992. tukli Senad Džananović i Kimun.
Na suđenju za zločine počinjene u Bosanskoj Krupi, Odbrana Samira Šabića uložila je više dokumenata Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa kojima želi pokazati da je optuženi imao isti tretman prema Srbima i Bošnjacima.
Svjedok Državnog tužilaštva je na suđenju za zločine u Orašju izjavio da je kao zatvorenik vođen na kopanje rovova i tranšea te da je tom prilikom dva puta ranjavan.
Specifičnost logora u Bosni i Hercegovini osnovanih 1992. godine na području Republike Srpske jeste kolektivna traumatizacija, koja je vršena u svrhu kreiranja etnički čistih teritorija kroz manji broj ubistava, smatra istraživač Hikmet Karčić.