Lice: Purić Ibrahim

Sud-BiH3-1024x683.jpg

6. Marta 2020.

Na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedok Tužilaštva BiH kazao je da je na liniji između Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) postojao šverc i da se radilo na njegovom sprečavanju.


vitez.jpg

31. Januara 2020.

Svjedok Tužilaštva BiH izjavio je da je čuo da su trojica optuženih učestvovala u ubistvu zarobljenika nakon akcije u rejonu Križančevog Sela (opština Vitez) izvedene 22. decembra 1993. godine.

Zakir Novalić je kazao da je nakon akcije čuo da je bilo zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i da su Almir Sarajlić Roki, te Šaćir i Sadik Omanović učestvovali u ubistvima u “Šafradinima, oko Rokijeve kuće”. On je dodao da ih je poslije viđao, ali da mu se nisu “pohvalili”.

Novalić je rekao da je bio komandir izviđačkog voda Trećeg bataljona 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i da je predvodio jednu grupu u akciji. Naveo je da je u toj grupi bio Sarajlić iako nije bio u njegovom vodu.

Kazao je da im je zadatak bio da zauzmu dio terena i da su krenuli iz Počulice. Svjedok je rekao da je vrlo brzo ranjen i da su ga odveli u jednu kuću.

Naveo je da je ispod stepenica vidio Sarajlića i da se iznenadio jer su svi trebali biti na nekim položajima.

Sarajlićeva Odbrana je ispitivala svjedoka da li je kuća koju spominje bila Rokijeva ili njegovog oca Džemala. Novalić je rekao da nije išao u katastar i da je otac bio stariji, te da ga nije puno ljudi znalo.

Na pitanja optuženog Sarajlića, svjedok je potvrdio da je išao na poligraf. Sarajlić mu je sugerisao da kaže kako su ga prisiljavali i “prepadali” da priča, ili će i on biti optužen. Novalić je rekao da nije bio prisiljavan, a da mu jesu postavljali pitanja da li je nešto čuo.

Sarajlić i Omanovići optuženi su, sa Ibrahimom Purićem, Ibrahimom Tarahijom, Nijazom Sivrom, Rušitom Nurkovićem te Kasimom Kavazovićem, za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedokinja Lucija Drnjić kazala je da je živjela u Vitezu i da se 22. decembra začula pucnjava. Ispričala je kako je njen muž otišao u komandu HVO-a i da joj je nakon par sati javio da je bio napad na “Šafradina kuće” u Dubravici.

Svjedokinja je čula da su joj roditelji živi, a da se ne zna šta je sa njenim bratom Marjanom i drugima koji su bili na liniji. Saznala je da su neki vidjeli kako ih odvode žive.

Drnjić je rekla da je kasnije tijelo njenog brata razmijenjeno sa drugima. Ispričala je da ga je prepoznala po cipelama koje mu je ona dala. Dodala je da pola glave nije imao.

Ana Šantić, treća svjedokinja, izjavila je da je njen muž Nikica bio na liniji i da se 22. decembra nije vratio kući. Čula je da su zarobljeni i odvedeni prema Šljivčici.

Ona je dodala da je kasnije, nakon razmjene tijela, identifikovala supruga. Kazala je da su neka druga tijela bila oskrnavljena.

Suđenje se nastavlja 7. februara.