Suđenje

Purić i ostali: Kod komandanta nije bilo telefona

4. Aprila 2023.16:24
Na suđenju za zločine na području Viteza, svjedok Odbrane izjavio je da u prostoriji komandanta 325. brigade sa sjedištem u Počulici nije bilo telefona.
Sud BiH. Foto: BIRN BiH

Odbrana Ibrahima Purića pozvala je, u okviru dokaza duplike, svjedoka Amira Bektaša na okolnosti postojanja telefona u prostoriji komandanta 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine.

Bektaš je rekao da je bio angažovan u centru veze 325. brigade, čije je sjedište bilo u jednoj kući u Počulici. On je rekao da je centar veze bio u podrumu, a komandant u prizmelju.

“Prostorija komandanta nije bila povezana sa centralom i, koliko ja znam, ulazio sam da dostavim telegram, nije bilo telefona”, kazao je Bektaš.

On je objasnio koja su sredstva veze bila u centru veze, navodeći da je komandant silazio kod njih ukoliko je želio razgovarati. Rekao je da je Purić kratko bio komandant – oko dva mjeseca – i da je u tom periodu jednom ili dva puta ulazio kod njega.

Tužioca Ivana Matešića interesovalo je zbog čega nije bilo mogućnosti za postavljanje telefona kod komandanta. Bektaš je rekao da nisu imali dovoljno materijalno-tehničkih sredstava, kao i zbog zaštite podataka.

“Ti koji su bili tu vrlo rijetko i vrlo malo su koristili vezu”, kazao je svjedok, dodajući da je telefon bio u prostoriji dežurnog.

Na pitanja sudije Darka Samardžića, Bektaš je rekao da su podređeni iz jedinica 325. brigade dolazili u komandu i komunicirali sa komandantom, kao i da su se sretali na terenu.

“Sredstvo veze nije bila primarna komunikacija”, naveo je svjedok.

Purić je optužen s Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Almirom Sarajlićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem. Sudi im se za ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća orbane, koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostali pripadnici brigade.

U okviru duplike, saslušana su i dva Sarajlićeva svjedoka, koja su izjavila da su doktora Muhameda Mujezinovića vidjeli u ambulanti na dan akcije, 22. decembra.

Esad Džananović je rekao da je u to vrijeme bio načelnik sektora odbrane i da su mu prostorije bile u Počulici, nedaleko od komande 325. brigade i ambulante.

On je rekao da nije ni znao da je taj dan pokrenuta akcija ali je, kad su počele padati granate, čuo da je poginuo jedan vojnik, kao i da je u ambulantu došao doktor Mujezinović, kojeg je poznavao.

“On je rijetko dolazio na teren, ali taj dan je bio”, rekao je Džananović, preciziravši da ga je vidio u ambulanti.

Enver Pezer je rekao da je bio pomoćni radnik u ambulanti. On je naveo koji su ljekari bili u ambulanti na dan akcije 22. decembra, a među njima i doktora Mujezinovića. Dodao je da je Mujezinović rijetko dolazio. Svjedok je rekao da je tog dana, kad je pala granata, stradao mladić.

Tužilac Matešić je pitao svjedoka kako se baš sjeća da je Mujezinović bio baš tog dana, a ne za vrijeme neke druge akcije, na šta je svjedok rekao da je u svim akcijama bilo to osoblje u ambulanti.

Nastavak suđenja je 9. maja, kada je planirano saslušanje preostalog svjedoka, uvođenje nekoliko materijalnih dokaza, te iznošenje završne riječi Tužilaštva.

Marija Taušan