Suđenje

Za zločine nad zarobljenicima kod Viteza 20 godina zatvora

19. Septembra 2023.14:32
Sud Bosne i Hercegovine je izrekao presudu kojom je Almir Sarajlić osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina protiv ratnih zarobljenika na području Viteza, dok su sedmorica bivših pripadnika Armije BiH oslobođena optužbe.
Ibrahim Purić. Foto: BIRN BiH

Sudsko vijeće je Sarajlića proglasilo krivim za ubistva 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinjena 22. decembra 1993., a optužbi je oslobodilo bivše komandante i pripadnike 325. brigade Armije BiH – Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića, Sadika i Šaćira Omanovića te Kasima Kavazovića.

Vijeće je, pozivajući se na svjedoka K-3 kao očevica ubistava, ali i iskaze drugih svjedoka, zaključilo da su vojnici HVO-a u zaseoku Šafradini, kod Križančevog Sela i Dubravice, izašli iz podruma i odložili oružje, te su ih nakon maltretiranja, Sarajlić, Omanovići i Kavazović poveli do stotinjak metara udaljene kuće Sarajlića, koji im je naredio da uđu u tranše.

“Za njima je išao K-3… Vidio je da samo Almir Sarajlić puca, a ostali su samo prisutni, čak je čuo Sadika Omanovića kako pita: ‘Šta to uradi?’” kazala je predsjedavajuća Vijeća Jasmina Ćosić Dedović.

Ona je dodala da su brojni svjedoci naveli da su bile priče kako je Sarajlić počinio ubistva, a neki su u tom kontekstu spominjali i Omanoviće i Kavazovića. Vijeće je, kako je obrazložila, poklonilo vjeru svjedoku K-3, koji je vidio da samo Sarajlić puca.

Ćosić Dedović je rekla da Vijeće nije povjerovalo tvrdnjama Odbrane da je Sarajlić u to vrijeme bio na drugom mjestu, kao ni da je svjedočenje K-3 rezultat dugotrajnog sukoba s optuženim. Predsjedavajuća je kazala da je Vijeće ocijenilo vjerodostojnim svjedočenje K-3, napominjući da je on bio fizički napadnut tokom istrage i da mu je Sarajlić nudio razne stvari.

Sarajlić je osuđen po zakonu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a Vijeće je ocijenilo da je maksimalna kazna opravdana.

Tačku optužnice protiv Tarahije, nekadašnjeg komandanta Trećeg bataljona 325. brigade, i Nurkovića, koji je bio pomoćnik komandanta brigade za moral, Vijeće je ocijenilo vrlo problematičnom i konfuznom.

Ćosić Dedović je rekla da se dvojica optuženih, koji su bili prisutni prilikom zarobljavanja vojnika, terete kao saizvršioci u ubistvu, a u činjeničnom opisu ima i elemenata komandne odgovornosti.

“Dokazi ne potvrđuju da se Tarahija i Nurković mogu dovesti u vezu s maltretiranjem zarobljenika”, kazala je sudija, istaknuvši da je Tarahija prekinuo maltretiranje i rekao da se zarobljenici vode u Počulicu i predaju Vojnoj policiji.

Ćosić Dedović je dodala da nije jasno u čemu se trebao ogledati propust Nurkovića u situaciji kada je na terenu prisutan komandant.

I tačku optužnice koja tereti Sivru, bivšeg pomoćnika komandanta 325. brigade za bezbjednost, Vijeće je ocijenilo konfuznom i nerazumljivom. Prema Vijeću, Tužilaštvo nije dokazalo da je Sivro posredovao u puštanju Sarajlića i Omanovića iz pritvora, gdje su se nalazili zbog ilegalnog prebacivanja civila s teritorije Armije BiH na područje pod kontrolom HVO-a, što je bilo bezbjednosni problem.

Odbačena je i tvrdnja da je Sivro naredio strijeljanje zarobljenika kako ne bi progovorili o prebacivanju preko linije i time doveli do toga da on odgovara.

“Nijedan dokaz o tome nije izveden. K-3 nije rekao da je Sivro bio prisutan, a kamoli da je izdao naredbu”, navela je predsjedavajuća.

Kazala je da dokument u kojem se navodi da je “po naređenju Sivre strijeljano 12 ustaša” predstavlja operativnu informaciju bezbjednosnog organa. Vijeće nije poklonilo vjeru ni svjedoku koji je tvrdio da je Sivro izdao tu naredbu.

Ibrahim Tarahija. Foto: BIRN BiH

Prema prvostepenoj presudi, nisu izvedeni ni jasni i konkretni dokazi protiv Purića, nekadašnjeg komandanta 325. brigade, kojem je na teret stavljeno da je znao ili imao razloga znati da se podređeni spremaju počiniti djelo, i nije kaznio počinioce.

“Purić je de jure bio nadređeni u 325. brigadi… Međutim, tu je funkciju preuzeo desetak dana prije operacije, nije se snašao i imao je niz opstrukcija”, kazala je Ćosić Dedović.

Dodala je da nije dokazano da je znao ili mogao znati za zločin, te da Vijeće nije prihvatilo iskaz svjedoka koji je rekao da je Purić bio prisutan kada je telefonom pozvano iz pretpostavljene komande s pitanjem ko je pobio zarobljenike.

Predsjedavajuća je kazala da je Purić četiri dana poslije akcije smijenjen s pozicije komandanta Taktičke grupe “Sjever” a nakon mjesec i s pozicije komandanta 325. brigade. Navela je da nema izvještaja da je Purić bio obaviješten o zločinu, te da nije bio dužan da se bavi medijskim izvještajima, pošto je u to vrijeme vođena propaganda sa neistinitim informacijama.

Puriću je na teret stavljeno i ubistvo civila Matilde Franjović i Kate Alilović. Vijeće je konstatovalo da su one stradale u samoj zoni borbenih dejstava i da se ne može prihvatiti da je počinjen zločin protiv civilnog stanovništva. Vijeće nije našlo dokaze da su u akciji paljene kuće i da je pljačkana imovina. Akcija od 22. decembra, kako je navela Ćosić Dedović, bila je u okviru operacije “Prozor”, koja je isplanirana na višem nivou.

“Koji su razlozi rukovodili Tužilaštvo da ovu akciju naziva napadom na vojnike HVO-a, Vijeću ostaje nepoznato”, rekla je Ćosić Dedović.

Na izrečenu presudu dozvoljena je žalba.

Marija Taušan