Na suđenju za genocid u Srebrenici, Odbrana drugooptuženog Stanka Kojića uvrstila je materijalne dokaze koji se uglavnom odnose na aktivnosti pripadnika Armije BiH (ABiH) u Srebrenici 1995. godine.
Na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici, suočeni su svjedoci koji su govorili o strijeljanju zarobljenika na Vojnoj ekonomiji Branjevo 16. jula 1995.
U nastavku suđenja za genocid u Srebrenici, bivši pripadnik Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), rekao je da u julu 1995. godine nije bio na Vojnoj ekonomiji Branjevo kada su strijeljani zarobljenici i da je za to naknadno saznao.
Svjedok Odbrane na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici je rekao da je saznao da je jedno od mjesta pogubljenja Srebreničana u julu 1995. godine bila Vojna ekonomija Branjevo, gdje je, prema njegovim saznanjima, ubijeno 350 ljudi.
Na suđenju za genocid u Srebrenici, svjedok Odbrane je rekao kako je odveden na jednu njivu u blizini Branjeva, gdje mu je rečeno da strijelja zarobljenike, što je on odbio.
Na obnovljenom suđenju Radomiru Vukoviću i Zoranu Tomiću, optuženima za genocid u Srebrenici, svjedok Odbrane Franc Kos svoj iskaz je dao na sjednici bez prisustva javnosti.
Svjedočeći u svoju korist na suđenju za genocid u Srebrenici, optuženi Franc Kos je kazao da su zarobljenici na Vojnoj ekonomiji Branjevo prvo ubijani iz mitraljeza, a onda kratkim rafalima iz pištolja, te da su u strijeljanju učestvovali svi optuženi.
Na suđenju optuženima za genocid u Srebrenici, svjedok Tužilaštva BiH je kazao kako muslimani u tom gradu nisu imali naoružanje kojim bi mogli pružiti otpor bosanskim Srbima u julu 1995. godine.
Na suđenju optuženima za genocid u Srebrenici, svjedok Odbrane je ispričao kako je saznao da su na Branjevu ubijeni civili, ali da se o tom zločinu nije smjelo pričati.