Na suđenju petorici optuženih za zločin protiv civila počinjen na području Mostara 1993. godine, Tužilaštvo BiH je uložilo set materijalnih dokaza o vojnoj i kaznenoj evidenciji optuženih.
Svjedokinja Tužilaštva BiH izjavila je da ju je optuženi Marijan Brnjić silovao 1992. u Posavskoj Mahali (općina Odžak), a da je čula da je iste večeri silovao još jednu ženu.
Na suđenju za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, svjedok Državnog tužilaštva potvrdio je da je pobjegao iz sela Roćevići (općina Zvornik), jer nije želio učestvovati u strijeljanju.
Na suđenju za zločine počinjene u Mostaru, svjedok Tužilaštva BiH izjavio je da je 13. avgusta 1993. godine kao maloljetnik ranjen na prinudnim radovima u Šantićevoj ulici.
Prvi svjedok na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora je rekao kako je čuo od komšinice da mu je optuženi Dragoja Zmijanjac ubio oca, a kasnije je saznao da je htio ubiti i njega.
Na suđenju istražiocu Muji Smajloviću, informator Tužilaštva BiH kodnog naziva “Robot” je rekao da je optuženom dao kovertu s novcem i različite poklone.
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Trnovu, svjedoci Tužilaštva BiH ispričali su kako su saznali za ubistva roditelja i rođaka počinjena u ljeto 1992. godine.
Čitanjem optužnice i iznošenjem uvodne riječi Tužilaštva BiH počelo je suđenje četvorici optuženih za zločine počinjene nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom na području Doboja i Teslića.
Na suđenju za zločine počinjene u Srebrenici i Bratuncu, dva svjedoka Tužilaštva BiH kazala su da je optuženi Naser Orić, nakon što je Armija BiH (ABiH) zauzela selo Zalazje, preko megafona pozivao na predaju i da se selo popali.