U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane Rodoljub Đukanović je sugerisao da su u aprilu 1992. godine Bošnjaci sami izrazili želju da napuste Bratunac.
Na suđenju za zločine počinjene u Sarajevu, svjedok Tužilaštva BiH je ispričao kako je 1992. godine izdvojen iz grupe ljudi koji su iz zgrade bolnice Jagomir odvedeni u Vogošću.
Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS), Dobrislav Planojević, izjavio je da nikada nije dobio pismeni izvještaj o ratnim zločinima nad nesrpskim stanovništvom u BiH.
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, dvojica svjedoka Odbrane negirali su odgovornost srpske strane za sukobe u Bijeljini u proljeće 1992. godine, tvrdeći da su ih izazvali muslimanski ekstremisti.
Petar Kovačević, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, smatra da anonimizacija dokumenata u predmetima ratnih zločina nije u skladu s mišljenjem koje je Agencija početkom 2012. godine dostavila državnim pravosudnim institucijama.
U nastavku suđenja za zločine u Sarajevu, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su ga optuženi Zoran Dragičević zvani Krompir i Veselin Vlahović zvani Batko brutalno pretukli u zgradi “Digitron Buje” u naselju Grbavica.
Za izbijanje sukoba Bijeljini u proljeće 1992. godine svjedok Odbrane Radovana Karadžića Svetozar Mihajlović okrivio je Stranku demokratske akcije (SDA) .
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, bivši predsjednik Skupštine opštine u Bijeljini izjavio je da su krajem marta 1992. godine bošnjačke paravojske stupile u “oružanu pobunu” protiv legalnih vlasti i time izazvale sukobe u tom gradu.
Na suđenju za zločine u Sarajevu, svjedok Odbrane je rekao da po dolasku u zgradu bolnice Jagomir, gdje je trebala biti smještena stanica policije, nije zatekao nikakvu opremu kao ni dovoljan broj policajaca.