Na suđenju za zločine u Konjicu, Tužilaštvo BiH je uložilo nekoliko materijalnih dokaza koji su nesporni za Odbranu, dok je Sudsko vijeće odbilo prihvatanje izjave optuženog Ese Macića.
Svjedoci koji dobiju zaštitne mjere na suđenjima za ratne zločine tvrde da im često biva otkriven identitet, zbog čega žive u strahu jer su izloženi prijetnjama i pritiscima.
Na suđenju šestorici bivših pripadnika Armije BiH (ABiH), svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Zulfikar Ališpago zvani “Zuka”, za kojeg je čuo da je “jedan od komandira”, pozvao neke ljude da vrate fratra Dragu, koji je prethodno odveden u nepoznato
Miralem Macić, bivši pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Konjic, priznao je da je ubio jednog civila srpske nacionalnosti u maju 1992. godine na području ove opštine.
Na suđenju za zločine u Konjicu, svjedok Državnog tužilaštva ispričao je kako su 1992. godine stražari u logoru “Čelebići”, među kojima je bio i optuženi Eso Macić, pretukli logoraše.
Na suđenju za zločine u Konjicu, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je čuo kako je optuženi Eso Macić, kojeg je prepoznao u sudnici, učestvovao u premlaćivanju zatočenika u logoru Čelebići.
Državno tužilaštvo zatražilo je od Suda BiH da produži pritvor Miralemu Maciću, optuženom za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u Konjicu tokom 1992. godine, dok se Odbrana tome usprotivila.
Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Miralema Macića kojom mu je na teret stavljen zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u Konjicu tokom 1992. godine.
Državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Miralema Macića kojom ga tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u Konjicu 1992. godine.
U nastavku suđenja šestorici bivših pripadnika Armije BiH, svjedok Tužilaštva BiH je rekao da je kroz Trusinu (općina Konjic) prolazio u ljeto 1993. godine, te da mu je izgledala kao mjesto zločina.