Prvostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine, Nikola Zovko, Petar Krndelj, Krešo Rajič i Ivica Čutura oslobođeni su optužbe da su počinili zločin nad bošnjačkim stanovništvom na području Čapljine.
Svjedoci Tužilaštva BiH ispričali su da su ih tokom zatočeništva u kasarni u Bileći tukli stražari, čiji identitet su kasnije saznali od drugih zarobljenika.
Vozač autobusa kojima su prevoženi Srebreničani je u nastavku suđenja za genocid rekao u Sudu Bosne i Hercegovine da su žene, djecu i starce iz Potočara odvozili prema Kladnju, a muškarce iz škole u Bratuncu u Pilicu (općina Zvornik).
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Prijedoru, optuženi Goran Pejić je, svjedočeći u svoju korist, kazao da nikada u životu nije počinio nikakvo djelo protivno zakonu.
Na nastavku suđenja za genocid počinjen u Srebrenici, svjedok Državnog tužilaštva ispričao je da su profesionalci u plavim maskirnim uniformama u bratunačkom selu Burnice, u julu 1995. godine, opkolili i zarobili između 400 i 500 Srebreničana.
Svjedok Tužilaštva BiH rekao je da je optuženog Jovana Tintora često viđao u zgradi Opštine Vogošća, gdje je nakon aprila 1992. dolazio u uniformi sa pištoljem, u pratnji izvjesnog Nevena.
Na suđenju za ratni zločin počinjen u Mostaru, svjedok Odbrane potvrdio je da optuženog Sašu Savinovića poznaje od prije rata, te da nikada o njemu nije čuo da je učinio bilo šta loše za vrijeme ili poslije rata.
Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen u Doboju, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je u proljeće 1992. godine vidio optuženog Đorđu Simića kako odvodi Mustafu Osmanbegovića.