Samka Smajić se prisjetila kako je 19. juna 1992. godine u naselju Živaljevina kod Rogatice došlo oko deset vojnika, te da su ukućani morali izaći na ulicu. Među tim vojnicima, kako je navela, bio je i Zdravko Lubarda, kojeg je odranije poznavala.
Svjedokinja je naglasila da ih Lubarda nije maltretirao, te da su dovedene i druge komšije, nakon čega su ih poveli prema “Rasadniku”. Smajić je kazala da su stigli do autobuskog stajališta.
“Odvajaju muškarce, i Zdravko i svi oni i odvode ih u ‘Rasadnik’… Vidjela sam kad odlaze”, izjavila je Smajić, dodavši da je sa ženama i djecom odvedena u Srednjoškolski centar u Rogatici.
Nakon nekoliko dana, prema njenom kazivanju, vidjela je Lubardu ispred škole gdje je pokušala razgovarati s njim i pitati za brata, ali “on kao da nije čuo”.
Smajić je navela i da je posmrtne ostatke brata Selima Harbinje pronašla u jami “Paklenik” 2000. godine.
Optuženi Lubarda je upitao svjedokinju da li se sjeća da joj je dao hranu, na šta je ona kazala da je vidjela drugu osobu. Dodala je i da ne tvrdi da Lubarda nije bio tu.
Na početku ročišta Tužilaštvo BiH je pročitalo dvije optužnice koje terete Zdravka Lubardu i Ozrena Planojevića za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Rogatice.
Prema optuženici, Lubarda i Planojević su u perodu od kraja maja 1992. do kraja 1993. u vrijeme širokog i sistematičnog napada usmjerenog protiv bošnjačkog civilnog stanovništva na području Rogatice učestvovali u progonu tog stanovništva oduzimanjem fizičke slobode, nestankom osoba, te drugim nečovječnim djelima.
Planojević je optužen da je od kraja juna do septembra 1992. godine u Srednjoškolskom centru “Veljko Vlahović” u više navrata tukao svjedoka M-5.
U optužnici je navedeno da je Lubarda ove zločine počinio kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), a Planojević kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.
Suđenje će se nastaviti 6. novembra.
