Svjedok C-11, koji je dao iskaz iz druge prostorije uz izmjenu lika, ispričao je da je 1. juna 1992. njegovo naselje Ahatovići u sarajevskoj općini Novi Grad palo, te je on s grupom od oko 35 ljudi pokušao pobjeći preko brda Krstac.
Kako je kazao, dok su se izvlačili na Ravnovaču, četvorica iz njegove grupe su ubijeni. Nakon toga, prema svjedoku, grupa je naišla na mitraljez, gdje je 16 osoba palo.
“Neko je zavikao da se predajemo, i transporter je došao iz Bojnika… Uspio sam primijetiti da su vojnici uzeli noževe i zaklali Jusufa Novaliju i Nihada Tokmu… Nakon toga, došao je Jovan Tintor s dva do tri vojnika. Prišao je mjestu gdje su ubijeni ovi. Pogledao je i prišao je nama. Pitao je: ‘Šta ćeš ti tu?’, ali ne znam je li meni govorio”, posvjedočio je C-11.
Prema svjedoku, Tintor je vojniku rekao da muškarce u koloni odvede u kasarnu “Butila” u općini Novi Grad.
“Vezali su nam ruke žicom, po dvojicu. Tetić i ja smo ranjenog nosili. Vojskom koja je bila oko nas komandovao je Tintor. Svi su mu se obraćali i oslovljavali ga ‘komandante’. Tintora sam poznavao odranije. Jovan dobro zna mog oca, amidže, dedu”, pojasnio je svjedok.
U kasarni “Butila” svjedoka su, kako je kazao, tukli, te je tjeran da zubima i na koljenima nosi garderobu do kontejnera. Nakon sat vremena, autobusom su, kako je rekao, prebačeni u terminal tečnih goriva u Rajlovcu, gdje je proveo 13 dana. Dodao je da je, kroz rešetke rezervoara u kojem je bio zatvoren, dva puta vidio Tintora s vojnicima.
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za zatočavanje, mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Suđenje se nastavlja 13. novembra.
